Na Flickru smo pronašli album "Europe 1988" koji je postavila Lorena Russell, a među fotografijama i nekoliko krasnih fotografija Trogira. Zaplovimo u ´88.!
 |
| "Trogir Ladies" |
Možda prepoznajete balotaše? Ili žene s fotografije naslovljene "Trogir Ladies"? Javite nam tko su, ili napišite svoje dojmove o ovim fotografijama na našoj facebook stranici Trogir Time Travel...
Serijal "FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest" nastavljamo prigodnom "dogodilo-se-na-današnji-dan" objavom. Ulomak koji donosimo u nastavku dio je publikacije koja prati izložbu "FEŠTA!" postavljenu povodom proslave 60. obljetnice osnutka Muzeja grada Trogira. Izložbu možete razgledati do 27. rujna - ulaz je besplatan!
 |
| Osvijetljeni Trogir, privatna zbirka Ljubomira Radića |
„Velika svečanost Jadranske Straže u Trogiru“ naslov je objavljen u Novom dobu od 25. kolovoza 1930. godine pod kojim doznajemo da je 24. kolovoza u Trogiru obilježen „Dan vojnika i mornara“. Cilj organizatora bio je posvetiti jedan dan mornarima i vojnicima, dan u kojemu bi se oni razonodili i zabavili u sportskim natjecanjima.
Trogir je bio zaogrnjen svečanim ruhom – „svi prozori i javne ustanove, obala, Čiovo, sve je bilo iskićeno narodnim barjacima. Na vrhu kule Kamerlengo lepršala je velika zastava Jadranske straže...“ Brojni izletnici iz okolnih mjesta došli su uveličati ovaj dan. Priredbe su se odvijale na kopnu – ispred zgrade škole i na moru – u kanalu između grada i Čiova – plivalo se, veslalo, trčala se štafeta, vukao se konop, trčalo se s jajem u žlici i u vrećama... Sve su pratile vojna i vatrogasna glazba iz Splita.
Natjecanje je završilo pred suton, a čim se smračilo „čitava je obala dobila čaroban izgled od hiljada žarulja. Kako je kanal s obe strane bio osvijetljem, more je izgledalo kao živa šarena žerava, po kojoj su plovile ladjice okićene balonima. Efektna je bila slika Kamerlengove kule, čije su konture obrubile žarulje.“
Bogat promenadni koncert izvela je vatrogasna glazba, a s mosta je paljen vatromet. U kavani B. Tironija održan je prigodni program tamburaškog zbora, uz ples i dodjelu medalja i slatkiša pobjednicima poslijepodnevnih natjecanja. Večernji program nastavio se koncertom Narodne glazbe Trogir, plesom i lutrijom na glavnom trgu koji je „bio rasvijetljen kao dan“.
JADRANSKA STRAŽA
Jadranska straža je organizacija osnovana u Splitu 1922. godine s ciljem jačanja pomorske svijesti i razvoja djelatnosti vezanih za pomorstvo. Podružnica Jadranske straže u Trogiru nastala je u travnju 1924. godine nastojanjima Sokolskog društva. Predsjednik joj je bio Ivan Belas, potpredsjednik Miroslav Puović, a tajnik Mihovil Nikolić (Čipčić 2021: 230).
Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023. | Čipčić, Marijan, Trogir između svjetskih ratova, Muzej grada Splita, 2021.
Izvor: Novo doba
Fotografija: privatna zbirka Ljubomira Radića
Pripremila: Maja Maljković Zelalija
Fotograf Dragutin Karlo (Carlo, Karl) Stühler (1886 – 1954) nakon šegrtovanja u Bukureštu, u rodnoj Rumunjskoj, i završenog tečaja za majstora fotografije u Beču, dolazi u Split gdje od 1914. godine radi kao fotografski pomoćnik u Atelijeru Zita. Godine 1921. otvara vlastiti atelijer. Snimio je impresivan broj fotografija Trogira i trogirskih motiva u razdoblju od 1925. do 1953. godine. Neke od njih donosimo u nastavku...
 |
| D. K. Stühler ove je fotografije snimio za Konzervatorski zavod u Splitu |
 |
| D. K. Stühler ove je fotografije snimio za Konzervatorski zavod u Splitu |
Velik broj fotografija ne čudi s obzirom na to da je snimao turističke, folklorne i povijesno-umjetničke motive za Jadransku stražu i Arhiv za propagandu Jadrana te da je bio fotograf Arheološkog muzeja u Splitu, Etnografskog muzeja i Konzervatorskog zavoda u Splitu, za koji je snimao spomeničku baštinu diljem Dalmacije.
 |
| D. K. Stühler snimao i je i za Arhiv za propagandu Jadrana |
U vodiču Trogir – vodič po njegovoj historiji, umjetnosti i životu iz 1936. jedina fotografija kojoj je naveden autor je upravo Stühlerova. Tri godine ranije, 1933., njegova fotografija Kula Kamerlengo se našla među šesnaest fotografija arhitektonskih spomenika kulture, veduta gradova i krajolika u Dalmaciji objavljenih u knjizi Ljeti i zimi u Jugoslaviji u izdanju Jadranske straže. Tridesetih je godina objavljena i knjiga Kralj. Jugoslavija – Königreich Jugoslavien: Split u. Umgebung u kojoj je ispod većine fotografija kao autor naveden Stühler. Njegove fotografije Trogira objavljene u Ženskom listu 1933. godine možete vidjeti OVDJE.
 |
| Fotografije D. K. Stühlera iz knjige Königreich Jugoslavien: Split u. Umgebung |
Prethodni ulomci dio su publikacije Muzeja grada Trogira – Fotografi(ja) u Trogiru - koja rasvjetljava i sistematizira nedovoljno poznatu i slabo istraženu povijest fotografije u Trogiru te prikaza Trogira i njegovih stanovnika na fotografijama. Autorica Maja Maljković Zelalija u ovoj knjizi sažeto, a opet iscrpno odgovara na pitanje iz podnaslova – Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine te pritom na svjetlo dana iznosi gotovo 150 značajnih, zanimljivih i rijetko viđenih svjetlopisa. U knjigu smo zavirili, a to možete učiniti i vi OVDJE.
Tko je misteriozni grof Tremoli? Što i koga je snimio u Trogiru 1891. godine? Tko je još misteriozniji Srećko Wirk i što je on ovjekovječio? Je li Eduardo Pisa koji otvara fotografski obrt u Trogiru 1911. godine otvorio uistinu fotografski ili pak stolarski obrt? Gdje se nalazio foto atelijer Vasilija Jurjeva? A Nikole Losjakova? Što je sve u Trogiru snimio Emilio Plett? Koji je bio najpopularniji fotograf među Trogiranima početkom 20. stoljeća? Odgovore na sva ta i na brojna druga pitanja donosi "Fotografi(ja) u Trogiru - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine" koju možete nabaviti u Muzeju grada Trogira. Publikacija je dostupna do isteka zaliha, kojih je još vrlo malo...
 |
| D. K. Stühler za Konzervatorski zavod u Splitu - ispred Muzeja grada Trogira |
Sviđa vam se ovaj sadržaj? Podijelite ga s prijateljima na društvenim mrežama!
Među najznačajnija trogirska crkvena slavlja, koja predstavlja i publikacija FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, ubraja se slavlje "prvog" sveca zaštitnika grada - sv. Lovre. Na njegov blagdan. 10. kolovoza, prigodno donosimo ulomak iz navedene publikacije:
"Među dalmatinskim komunama koje su usporedno štovale kultove dvaju svetaca kao zaštitnika grada i njegova puka našao se i Trogir. Osim bl. Ivana Trogirskog, istu važnost imao je i sv. Lovro (u Trogiru „Lovre“), ranokršćanski svetac koji je umro mučeničkom smrću 10. kolovoza 258. godine (Novak 2006). No, iako je štovan usporedno, pisani izvori, osim Statuta grada Trogira, o sv. Lovri ne pišu u onolikoj mjeri koliko pišu o svetom Ivanu Trogirskom. Novak razlog tomu vidi u tome što je kult sv. Lovre bio dokazan u legendama i životopisima pisanima o njemu još od kasne antike, navodi da je „bio već duboko ukorijenjen u svetačkoj hijerarhiji i odavno priznat kao univerzalni svetac Zapadnog kršćanstva (...) dok je kult bl. Ivana trebalo postepeno izgraditi i to dokazivanjem njegove svetosti“ (Novak 2006).
U Novom dobu od 10. kolovoza 1940. čitamo da se sv. Lovre časti u Trogiru „od najranijih vremena“ te da mu je bila posvećena i stara bazilika koju spominje Konstantin Porfirogenet: „Kad je stara bazilika bila srušena od Saracena, Trogirani, predvođeni od genijalnog biskupa Treguana, sagradiše opet početkom XIII. stoljeća novu katedralu u čast sv. Lovrijencu (...)“. Ovaj članak poetično piše o trogirskom zaštitniku: „U srcu ljeta, kad sunce svojim žarkim zrakama peče ljude i prirodu, pojavljuje se svetac ognja i plamena: Sv. Lovro. U ljetnoj noći, obasjanoj mirijadama zvijezda, padaju meteori, za koje narodna mašta priča da su suze Sv. Lovre. Na našem moru uzdiže se veličanstvena katedrala Sv. Lovre u Trogiru“ spominjući da se te godine „navršuje se upravo 700 godina otkada Sv. Lovro sa ove stare katedrale blagoslivlje svoj grad.“ Naime, katedrala je bila posvećena 12. kolovoza 1240. godine te je stoga „razumljivo (...) da se ovaj jubilej proslavi kako su to već najavile našre radio-stanice i Zagrebu i Beogradu. Proslava je bila zamišljena 10. i 11. kolovoza, no uslijed ratnih prilika, nove orgulje nisu stigle te je proslava odgođena dok se one ne postave, što bi trebalo biti poslije Velike Gospe, tako da će svečanost biti održana u rujnu ili listopadu. Tom prigodom bit će u predvorju katedrale postavljena i spomen ploča 700-godišnjice...“ Iako je proslava odgođena za rujan ili listopad, ona se naposlijetku održala na samom kraju 1940. godine – od 26. do 29. prosinca." (FEŠTA!, str. 34.35)
Podsjećamo, izložbu FEŠTA! postavljenu u Muzeju grada Trogira i galeriji Cate Dujšin Ribar možete razgledati do 27. rujna 2023. godine - ulaz je besplatan! Radno vrijeme tijekom kolovoza je svaki dan od 10 do 13 te od 18 do 21, a tijekom rujna od ponedjeljka do subote od 10 do 13 te od 17 do 20 sati.
Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023. | Novak, Zrinka, Život trogirske komune pod zaštitom bl. Ivana Trogirskog i sv. Lovre, Kolo 4, 2006.
Pripremila: Maja Maljković Zelalija
"Mali izbor iz velikih fešti trogirskih društava" nadnaslov je u publikaciji FEŠTA! koji okuplja podnaslove "Dvije obljetničke fešte Narodne glazbe Trogir i proslava sv. Cecilije", "Plesovi, zabave i jedna obljetnica Dobrovoljnog vatrogasnog društva Trogir", "Blagoslov barjaka društva "Berislavić"", "Prvi istup i niz obljetnica Hrvatskog sokola u Trogiru", "Svečani "otvor" društva "Ivan Lučić"" te "Društvo "Kolo", Klapa Trogir i Folklorni ansambl Trogir". S obzirom na to da se od 8. do 16. kolovoza 1953., dakle u ovo vrijeme prije točno 70 godina, feštala 50. obljetnica DVD-a Trogir - prigodno donosimo ulomak iz ove, najnovije publikacije Muzeja grada Trogira te sjajne dokumentarne fotografije iz arhiva DVD-a Trogir i njihovih članova. Podsjećamo, izložbu FEŠTA! postavljenu u Muzeju grada Trogira i galeriji Cate Dujšin Ribar možete razgledati do 27. rujna 2023. godine - ulaz je besplatan!
„Trogirani svoje Dobrovoljne vatrogasce osnivaju 1903. godine. Točan datum osnivanja nije ostao sačuvan, pa se iz pojedinih usmenih izvora čak da pretpostaviti da je bila riječ o 1902. godini. Međutim, iz pisanih kronika i naročito fotografija toga doba sigurno je utvrđeno da je tijekom 1903. ono bilo osnovano i organizacijski postavljeno te da je na dan obilježavanja zaštitnika grada sv. Ivana 14. studenog 1903. sudjelovalo s ostalim trogirskim društvima u zajedničkoj procesiji“ (Buble M. 2013: 24).
 |
| Jedna od najranijih fotografija DVD-a Trogir snimljena na blagdan sv. Ivana Trogirskog 1903. godine, iz albuma obitelji Milić |
"Istražujući tiskovine tog vremena u potrazi za vijestima o feštama,
pronašli smo vijest da je upravo 1902. godina bila ključna za
poduzimanje potrebnih koraka za osnivanju lokalnog vatrogasnog društva.
Naime, Trogirane je te 1902. godine stigla nesreća da se nekoliko
strašnih požara dogodilo u razmaku od jako malo vremena. Jedan od njih
izbio je u noći 21. listopada u prodavaonici Vladimira Rubignonija, u
prizemlju kuće u vlasništvu Dinke Cindro. U tili čas cijela je kuća bila
u plamenu, a dr. Cega koji je spavao na prvom katu jedva se spasio.
Šteta je bila ogromna. Narodni list u izdanju od 25. listopada piše da
je „obća želja da se osnuje u Trogiru vatrogasno društvo.“ O požaru
izvještava i Il Dalmata 22. listopada navodeći da je izbio 19. 10. u
jedan u noći te da su dr. Cegu spasili hrabri mladići Antonio Deanković i
Antonio Sabatini. Plamen je zaprijetio i katedrali, na koju se prvi
popeo Antonio Facchini i riskirao život da ugasi požar... Ova novina 29.
studenog također izvještava o manjem požaru u komunalnoj palači – u
prostorijama Čitaonice izražavajući bojazan da će „prije vidjeti cijeli
grad u plamenu nego instituciju vatrogastva“ – što znači da od
dobrovoljnih vatrogasaca ni u studenom 1902. još nije bilo ništa... No,
17. siječnja 1903. Il Dalmata donosi malo bolje vijesti u kojima
dopisnik iz Trogira piše da za konstituiranje društva dobrovoljnih
vatrogasaca u Trogiru kruži popis privatnih donacija koje će služiti za
pokrivanje početnih troškova.“ Sa sigurnošću, dakle, možemo reći da
Dobrovoljno varogasno društvo Trogir ove godine obilježava okruglu, 120.
godišnjicu postojanja. Trogirski su vatrogasci, baš poput Glazbara i
Berislavićevaca, sudjelovali u nizu gradskih svečanosti u prošlosti te
aktivno doprinosili društvenom i kulturnom životu grada." (FEŠTA!, str. 62.)
(...)
"U kolovozu 1953. DVD Trogir slavi svoju 50. obljetnicu veličanstvenom proslavom i velikim društvenim plesom 8. kolovoza na glavnom gradskom trgu. Na plesu se zabavljalo preko 2000 građana i gostiju, a trg je za tu prigodu bio osvijetljen tisućama lampi, ukrašen vatrogasnim zastavama i amblemima (Buble M. 2013: 90).
 |
| Pozivnica na društveni ples 8. 8. 1953. povodom proslave 50. godišnjice DVD-a Trogir |
 |
| Vatrogasni ples na trgu, 8. 8. 1953. |
Slobodna
Dalmacija uoči proslave, 7. kolovoza 1953. godine, pod naslovom
„50-godišnjica trogirskog Dobrovoljnog vatrogasnog društva“ navodi da
će program obilježavanja započeti otkrivanjem spomen-ploče za članove
koju su „položili svoje živote na oltar domovine za dobro naroda i
njegovu slobodu“ te polaganjem vijenaca na groblju. Programom su zatim
predviđeni otvaranje izložbe kojom je prikazan rad društva tijekom pet
desetljeća, svečana sjednica, svečano uručenje nove vatrogasne zastave
društvu, nakon čega slijede javna vatrogasna vježba, mimohod i narodno
veselje. Da je proslava tekla prema utvrđenom programu svjedoče nam
dokumentarne fotografije snimljene prilikom aktivnosti tijekom
svečanosti proslave, ulaznica za društveni ples te plakat na kojemu je
naveden program." (FEŠTA!, str. 63.)
 |
| Plakat s programom proslave 50. godišnjice DVD-a Trogir |
 |
| Postrojavanje vatrogasne postrojbe prije odlaska na groblje 16. kolovoza 1953. |
 |
| Polazak na groblje, 16. 8. 1953. |
 |
| Polaganje vijenaca na središnjem križu gradskog groblja, 16. 8. 1953. |
 |
| Povratak vatrogasne postrojbe s groblja, 16. 8. 1953. |
 |
| Svečana sjednica DVD-a 16. 8. 1953. u gradskoj vijećnici. Na fotografiji: Josip Ercegović, Marin Buble, Gajo Dekaris i Mate Frana |
 |
| Mimohod vatrogasnih postrojbi Trogira, Splita i Šibenika preko čiovskog mosta prema trgu, 16. 8. 1953. |
 |
| Predsjednik Općine Trogir, Josip Radić, urućuje novu vatrogasnu zastavu predsjedniku DVD-a Gaji Dekarisu, 16. 8. 1953. |
 |
| Vatrogasne jedinice DVD-a Trogir, Split i Šibenik na trgu 16. 8. 1953. |
 |
| Pristizanje vatrogasaca na javnu vježbu na rivi, 16. 8. 1953. |
 |
| Detalj s velike vatogasne vježbe 16. 8. 1953. |
 | |||
| Detalj s velike vatogasne vježbe 16. 8. 1953. |
 |
| Detalj s velike vatogasne vježbe 16. 8. 1953. |
 |
| Trogirski vatrogasci ovjekovječeni u gradskoj loži prilikom proslave 50. obljetnice DVD-a, 16. 8. 1953. |
 |
| Trogirski vatrogasci snimljeni na Žudiki prilikom proslave 50. godišnjice osnutka |
 |
| Proslavu 50. godišnjice DVD-a Trogir uveličala je i Narodna glazba Trogir |
DVD Trogir slavi i ove godine – i to impresivnih
120 godina djelovanja! Program obilježavanja odvija se cijele godine –
tako su trogirski „pumpjeri“ početkom godine svečano otvorili
djelatnost za servis i prodaju vatrogasnih aparata, u svibnju su
proslavili svojeg zaštitnika sv. Florijana, sudjelovali u manifestaciji
„Svibanj – mjesec zaštite od požara“ i održali veliko predstavljanje
vatrogasne djelatnosti na rivi nakon mimohoda vozilima, otvorili izložbu
„Vatrogasac u očima djece“, a velika dokumentarna obljetnička izložba
planirana je u studenom u Muzeju grada Trogira – u okviru programa
Stivanje – proslave blagdana sv. Ivana Trogirskog i Dana grada Trogira." (FEŠTA!, str. 62-64)
Šuška se, šuška da će biti organiziran i Vatrogasni ples... Veselimo se s našim vatrogascima i čestitamo im veliku obljetnicu!
Uz blagdane zaštitnika grada Trogira, sv. Ivana Trogirskoga - 14. studenog i 4. svibnja te sv. Lovre - 10. kolovoza, u sam vrh trogirskih crkvenih svečanosti ubrajamo 3. kolovoza - Kažotićevo. Osim o navedenima i o ostalim trogirskim crkvenim, kao i svjetovnim slavljima piše najnovija publikacija Muzeja grada Trogira - "FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest", koja prati istoimenu izložbu postavljenu u izložbenom prostoru i Galeriji Cate Dujšin Ribar koju možete razgledati do 27. rujna. Uoči predstojećeg blagdana blaženog sugrađanina Auguština donosimo prigodan ulomak iz publikacije (koju, ukoliko još niste, možete nabaviti u Muzeju grada Trogira...):
Prvi hrvatski blaženik, dominikanac Augustin Kažotić rođen je u Trogiru oko 1260./62., a umro je u Luceri 3. kolovoza 1323. godine. Bio je zagrebački i lucerski biskup, zaslužan i cijenjen teolog, vrstan propovjednik te predavač na dominikanskim učilištima u Francuskoj, Italiji i Hrvatskoj. Jedan je od prvih teoloških pisaca u Hrvatskoj, a o njemu je napisano niz radova – primjerice knjige Petra Grgeca „Blaženi Augustin Kažotić i njegovo doba“ iz 1963. te Marijana Biškupa „Blaženi Augustin Kažotić – biskup, prosvjetitelj i zaštitnik siromaha“ iz 2002. godine.
(...) Uoči svetkovine, koja je te 1891. bila posebno svečana, trogirski su dominikanci objavili proglas koji prenosi Narodni list 25. srpnja. Redovnici sv. Dominika mole sve obitelji koje stanuju na morskoj obali, u gradu i na Čiovu, da dan uoči same svetkovine „nakite svoje kućne prozore sagovim ili zastavam“ te u proglasu uključuju molbu da se i brodovi koji se nađu u luci prigodno razviju svoje barjake kako bi što svečanije dočekali novi kip blaženog Augustina kad ga se dovede brodom iz samostana Svetog Križa. U proglasu je nadalje naveden program proslave – svečani blagoslov kipa održat će se u Svetom Križu, nakon toga okićenom brodicom, u pratnji drugih brodica doplovit će u Trogir koji će ga dočekati tako što će „sva zvona po crkvam zaslaviti, glazba će zasvirati, mužari će pucati, a zastavam će se brodovi pozdravljati. Brodica s kipom „blaženog sugrađanina Auguština“ pristat će taj dan pred lučkim uredom gdje će ga dočekati mitronosni opat sa prečasnim kaptolom i svećenstvom te načelnik. Uz pjevanje „Tebe Boga hvalimo“ kip će biti unesen u crkvu sv. Dominika, položen na sred crkve gdje će ga „prepoštovani opat pokuditi, pa će se s podnožja svetčeva oltara kratko prigodno slovo održati“ nakon čega slijedi svečana, pjevana misa, uz dijeljenje svetih Moći „na cjelovanje“. Općinsko je upraviteljstvo nastojalo organizacijski doprinijeti ovoj svečanosti te je organiziralo proslavu na morskoj obali blizu crkve – „udarati će glazba, bit će razsvieta crkve i zvonika, i vatromti će se paliti.“ Na sam dan svetkovine, 3. kolovoza, u crkvi će se održati pjevana sveta misa, nakon nje „redat će se jedna za drugom male mise“, a potom i centralno misno slavlje koje će „rodoljubno pjevačko družtvo glazbeno izpjevati, a bit će namijenjena u korist svih onih koji su blagodarno doprinili da se B. Auguština kip nabavi i njegova se uspomena što sjajnije proslavi.“ Pjevana misa održat će se i poslijepodne, nakon molitve dijela ružarija slijedi „svečani obhod okolo grada s kipom“, a nakon povratka u crkvu „pohvalni govor, izložba P. P. Sakramenta s blagoslovom: zaključit će se ljubljenjem Moći S. O. Dominika i B. Auguština.“ Redovnici poručuju Trogiranima: „Proslavite najbolje što možete i znate svoga sugradjanina, bit će vam to na diku i korist.“
 |
| Ćiril Metod Iveković: unutrašnjost crkve sv. Dominika / Narodni list, 15. 8. 1891. |
Izvještaj s dvodnevne najavljene proslave donosi Narodni list 15. kolovoza. Iz izvještaja je jasno da je proslava tekla prema planu najavljenom u proglasu, osim što kip zbog vjetra nije stigao u grad malom brodicom, već „paroplovićem“ koji je izletnike iz Splita doveo na slavlje. Autor je zapisao da se iz zastavama urešenih brodica u pratnji parobroda s kipom bl. Augustina putem pucalo te da je njegovo pristajanje uz trogirsku obalu bilo popraćeno pucanjem iz mužara i zvonjavom, uz cijelu obalu urešenu sagovima i trobojnicama, prepunu svijeta – „cieli Trogir bio je tu“. „Uzduž obale blizu lučkog ureda bijaše podignuto zelen-stupovlje sa zastavama pred spomenutom crkvom podignuti takodjer zastavama urešeni slavoluci; crkva pak sama biješe svetčano urešena, a usred crkve dizaše se velebni slavoluk poput tribune. (…) U večer sva obala Trogirska bijaše razsvjetljena, a vatrometi pokazivahu da Trogir slavi neobično slavlje. Pred crkvom dominikanaca pak sviraše hrvatska glasba. Dan svečanosti prem je bio rabotnjak, ipak je u Trogiru svečan, te je i na 3 kolovoza osvanuo Trogir u ruhu svečanom.“ Drugog je dana svečanost započela pjevanom svetom misom koju je predvodio starješina o. Žižak, a nastavila se prema planu iz proglasa, uz jednu neobičnost: „Nećemo da hvalimo krasno pjevanje pjevačkog družtva, nego ćemo samo reći, da se je i u tom htjelo doprinieti slavi nešto neobična. Preko mise naime udarahu nekoliko komada uz tamburice vredni tamburaši. – Oh, da vam je bilo čitati zadovoljstvo, koje je prosjevalo sa svačijeg lica! (…)“. Kronološki napisan izvještaj koji opisuje svečanu procesiju na kojoj su prisustvovali redovnici i svećenstvo, općina, muška i ženska škola, uz sviranje Narodne glazbe, završava pohvalom poduljeg pohvalnog govora vještog govornika o. Miškova, priora samostana o. Žižka i svih koji su sudjelovali u organizaciji svečanosti.
 |
| Narodni list, 15. 7. 1891. / Čiril Metod Iveković: portal crkve sv. Dominika |
Svečana proslava bl. Augustina Kažotića održala se i prije točno stotinu godina – 1923. godine – na 600 obljetnicu njegove smrti. Veliko slavlje najavljuje Narodna svijest 12. lipnja 1923., a o njemu iscrpno izvještava Novo doba 4. kolovoza 1923. pod naslovom „Obljetnica jednog apostola“ i podnaslovima „Prenos moćiju iz Lucere – Slikovita procesija – Historičke reminiscencije – Iz života bl. Augustina – Učenik Akvinca – Trogir i Zagreb – Stara Kapelica – Lucera Saracenorum“ (članak možete vidjeti OVDJE): „U predvečerju Porcijunkule, kad je sunce ostavilo neku blaženu aureolu nad starodnevnim gradom, kad su u zraku titrale svježe zapadne boje poslije sumornog ljetnog dana, jedan auto iz Splita nosio je u Trogir svete moći Augustinove, koje su donešene iz južnotalijanskog grada Lucere preko Rima i Barija. Uz svečanu zvonjavu zvona katedrale i drugih crkava, kroz slavoluke lovora i mirte, auto sa svečevom relikvijom koja sadrži kost podlaktice, stiglo je na okićenu obalu pred crkvom sv. Dominika. Na obali su svečevu relikviju dočekali mnoštvo naroda, kaptol i redovnici nakon čega je okružena cvijećem i tamjanom, uz molitve, u povorci položena na svečev oltar u crkvi sv. Dominika. Pucanje mužara, glazba, zvonjava svih zvona i litugijsko pjevanje ostavljalo je dojam da se Trogir vratio „u starinska, religiozna vremena, kad je vjersko čuvstvo trijumfiralo“.“Sutradan ujutro održana je svečana pjevana misa koju je predvodio šibenski biskup Jerolim Mileta. Poslijepodne „razvila se sjajna procesija. Nešto izvanredna. Procesiji je sudjelovalo i gradjanstvo sa svim bratovštinama, školama i vjerskim udruženjima, vatrogasci i glazba. Iza starinskog srebrenog kaptolskog križa stupali su franjevci, konventualci i dominikanci, iza njih veliki broj svećenstva iz grada i okolice. Svećenici su bili odjeveni u svečanim odorama.“ U procesiji su sudjelovali opat Sentinella u mitri i sa srebrnim štapom i provincijal Orlandini koji je u rukama držao moći, pred kojima je „stupalo 12 djevojčica u bjelini sa košarama cvijeća“, dok je iza moći hodao biskup Mileta. Bratimi su nosili svečev kip praćen bezbrojnim „duplirima“. Iza kipa hodala je nepregledna masa naroda. Navečer su obalu ukrasile „umjetne vatre“ i „lijepi transparenti“, a Narodna glazba održala je birani koncert koji je trajao do kasno, u najboljem raspoloženju i redu. „Trogir je jučer oživio“, piše dopisnik don Ivo Delalle te zaključuje riječima: „Onakva svečanost mogla se je razviti samo u tom miljeu, gdje se spaja prošlost, svetost i umjetnost.“
 |
| Novo doba, 13. 8. 1925. / Ćiril Metod Iveković: klaustar samostana sv. Dominika |
Novo doba izvještava o proslavi i 1925. godine izdvajajući da je svečanost bila uveličana time što su se svečeve moći u svečanoj procesiji nošene u novom umjetničkom relikvijaru kojeg je po nacrtu prof. Kordića izradio zagrebački zlatar Griesbach. Tijekom procesije svirala je Narodna glazba koja je navečer pred crkvom priredila koncert s biranim programom.
Ove se – 2023. godine pak slavi 700. obljetnica smrti bl. Augustina Kažotića, koju trogirski dominikanci svečano slave brojnim aktivnostima. Od početka obljetničke godine u crkvu sv. Dominika postavljene su restaurirane orgulje čiji je zvuk prvi put ispunio crkvu u noći vazmenog bdijenja, dok se svečana kolaudacija održala 4. lipnja. Nove klupe za vjernike postavljene su 4. svibnja, upravo na datum nekoć izuzetno slavljene obljetnice Primišćenja. Klupe su, među ostalim, urešene i biskupskim grbom bl. Augustina Kažotića, upravo „povodom proslave 700. obljetnice njegovog rođenja za nebo“, kako stoji u tjednim „Obavijestima za Božji puk“ koje donose i vijesti o tijeku restauracije klaustra dominikanskog samostana, glavnog i bočnih oltara i crkvenih umjetnina. (FEŠTA!, str. 35-37)
25. srpnja započele su devetnice za proslavu svetkovine bl. Augustina Kažotića, a na samu svetkovinu, u četvrtak, 3. kolovoza 2023., svečanu svetu misu predvodit će nadbiskup Želimir Puljić, apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije.
Literatura: FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest, Muzej grada Trogira, 2023.
Izvori: Narodni list, Novo doba, Obavijesti za Božji puk samostana sv. Dominika i Nacionalnog svetišta bl. Augustina Kažotića
Fotografije: Ćiril Metod Iveković, 1909., iz mape Trogir (Muzej grada Trogira)
Pripremila: Maja Maljković Zelalija
