četvrtak, 26. listopada 2023.

Trogir u L'Alsace française 1934. godine

 



U tjedniku L'Alsace française od 11. studenog 1934. godine objavljen je prilog Françoisa de Wendela (1874-1949) pod naslovom Regards sur la Dalmatie. U samom uvodu autor, francuski industrijalac i političar, piše da je Dalmacija jedna od rijetkih europskih pokrajina  koja putniku pruža zadovoljstvo neprestanog otkrivanja navodeći da je to otkrivanje od nedavno postalo mnogo jednostavnije i udobnije nego nekoć zahvaljujući krstarenjima u organizaciji Jadranske plovidbe Susak, Dubrovačke kompanije i Jugoslavenkog Lloyda. Nadalje piše da tako dobro organizirana krstarenja pružaju čak i najzahtjevnijim putnicima zadovoljstvo putovanja do najzanimljivijih točaka dalmatinske obale i savršen odmor. Dodaje i da su "cijene toliko neuobičajeno niske da dva puta treba provjeriti ne sadrži li prospekt greške"...

Opisujući putovanje i mjesta koja je posjetio, piše i o Trogiru u koji je stigao gliserom iz Splita "prateći rub širokog zaljeva s obalama prošaranim drevnim kaštelima u ruševinama". Piše da "dolazak u Trogir daleko nadmašuje i najambicioznija očekivanja." te nastavlja s pohvalama nazivajući  ga "jednim od nedvojbeno najljepših dragulja obale", "pravim gradom muzejom, ali bez zastarjelosti ovog pojma", "živom evokacijom 15. stoljeća"...

Françoisa de Wendela očarao je naš grad te navodi da čim uđete u njega započinje čarolija... Opisuje kampanel i katedralu, glavni trg, uske ulice s nizovima starih kuća, dvije "snažne zupčaste utvrde", a spominje i žene koje sjede pod trijemovima i predu svoje preslice...


Članak je ilustriran krasnom fotografijom "Arrivée à Trogir".

 

Izvor: L'Alsace française | BnF Gallica
Pripremila: Maja Maljković Zelalija

utorak, 17. listopada 2023.

7 izvrsnih fotografija Trogira iz 1891. godine!

 

U kolekciji Bruna Tartarina, kolekcionara i trgovca starim fotografijama iz Francuske, uočili smo do sada nepoznate i jako lijepe fotografije Trogira. Prema snimljenim motivima, posebice uzmemo li u obzir fotografiju neobnovljene lože i obnovljene zgrade gradske vijećnice, možemo zaključiti da su snimljene najvjerojatnije 1891. godine.



Fotografije trogirskih motiva na poleđini su označene brojevima od 157 do 162 te brojem 187, formata su 7,5 (pojedine 8) x 11 centimetara, a dostupne su i za kupnju od ovog francuskog kolekcionara. (Ukoliko netko ima stotinjak eura po slici viška da ih kupi, rado ćemo ih pridodati fotoarhivu Muzeja grada Trogira 😀

 


 



 

 
S obzirom na to da su dio ove kolekcije i fotografije Šibenika, Splita, Makarske, Zadra, Pule, rijeke Krke i njenih slapova, ... možemo pretpostaviti da su nastale tijekom nekog krstarenja Jadranom. Tko je putnik ili putnica koja ih je ovako sjajno snimio/la za sada nismo uspjeli otkriti (što ne znači da se tim otkrićem nećemo razveseliti nekada u budućnosti!).



Sviđaju vam se ove fotografije? Podijelite ih s prijateljima na društvenim mrežama!




srijeda, 4. listopada 2023.

Kuća pri moru za sve naše mesarnice

 

Jednostavna kamena zgrada smještena u parku Žudika koja se svojom bjelinom i osamljenošću ističe na pojedinim arhivskim fotografijama Trogira svako toliko pobudi interes javnosti. Stručna i znanstvena literatura ju spominju veoma rijetko, stoga smo njenu priču odlučili ispričati pomoću vijesti iz nekoliko onodobnih tiskovina. Podatke koje je dosadašnjim istraživanjem prikupila Maja Maljković Zelalija predstavljamo u nastavku... 

 



O nužnoj potrebi izmiještanja mesnica iz gradskih ulica Trogira u 19. stoljeću prvi spomen pronalazimo u novini Narodni list u veljači 1889. godine, kada se planira gradnja zgrade koja bi udomila mesnicu, ribarnicu i zelenu tržnicu. Optimistično se navodi da će "ova radja" biti gotova za tri mjeseca - već u svibnju:

"Ovo je godina dana odkad su na obćinskoj upravi naši ljudi. U tako malo vremena mnogo su učinili, nisu ni časa dangubili, već su se svojski zauzeli, da čim bolje urede i poljepšaju grad i okolicu." piše nepoznati autor iz Trogira Narodnom listu, koji dopis objavljuje 2. veljače 1889. godine. Dopisnik potom nabraja "glavne radje koje se zvadjaju i koje će se skoro izvesti" u gradu, a među njima navodi: "Treća radja bez koje nemožemo biti jest kuća pri moru gdje bi se smjestile sve naše mesarnice, koje su sada po gradu raztrkane na veliku škodu zdravlja i čistoće, kao što i ribarnica, koje je neprikladna na sadašnjem mjestu. Uz mesarnicu i ribarnicu bit će smješten i zeleni trg. Ova će radja do svibnja biti izvedena. Za ove sgradje najzgodnije mjesto bilo bi u starom perivoju tako zvanom Fortinu. Tako bi se sva tržišta usredotočila u jedan položaj, a kupaocim i prodavaocim bi bilo sve na ruku."
 

 

6 ili 12 dućana na Žudeki za prodaju mesa

Nakon mjesec dana, 2. ožujka 1889. godine, u izvještaju sa sjednice trogirskog općinskog vijeća saznajemo da je "bila na dnevnom redu izmedju ostalih predmeta, i osnova o sagradjenju 6 dućana na Žudeki za prodaju mesa." Auto piše da je rasprava o toj točki dnevnog reda bila živahna te da su u njoj sudjelovali načelnik Puović, predsjednik vijeća Paladino te vijećnici dr. Moretti i don Sentinella.
Evo što piše: "Potle nego bi pročitano izvješće obćinskog upraviteljstva, viećnik Sentinela priznav potrebu, da budu mesarnice okupljene na mjestu otvorenu i razlučenu, opazi da u Trogiru imade 12 osoba, koje posjeduju dozvolnicu odnosnog obrta, te predloži da mjesto 6, bude obćinsko upraviteljstvo uoblašćeno sagraditi 12 dućana za mesarnicu. D.r Moreti pripoznaje i on da je potrebito odalečiti mesarnice iz svakoga kraja grada, ali misli da mjesto predloženo nije najshodnije, pošto je onaj položaj, po njegovom mnienju, najkrasniji u gradu, te predlaže da bi bilo shodnije sagraditi mesarnice na mjestu tako rečenom Fortin kod jaruge, a uz to obustaviti radnju, dok pomorska vlada neuredi jarugu. Prisjednik Paladino izrazi se i on protivan Žudeki i predloži imenovanje odbora, da prouči osnovu glede mjesta, gdje bi se imale sagraditi mesarnice. Načelnik prikazuje da u Trogiru nisu nego samo dva položaja, gdje bi se mogle sagraditi rečene mesarnice, veli da je prešnost iste radnje pripoznata od svakoga; nezna kada će biti uredjena jaruga, ali po onomu ste je čuo od nekoga činovnika pomorske vlade, to će se obistiniti kasno. Pristojnost, čistoća i zdravstveni uzroci hoće, da se mesarnice postave u razlučeno mjesto. Po osnovi velevrstnoga mjernika c. k. savjetnika Dr Slade, koji je istodobno dobar naš sugradjanin, neima sgodnijega položaja za ovu svrhu do Žudeke. Poslie toga stavljen je na glasovanje predlog gosp. D.r Moreta, koji propade. Takodjer nije primljen predlog prisjednika Paladina. Tada načelnik zamoli viećnika Sentinela da preinači svoj predlog u smislu, da bude uoblašćeno upraviteljstvo odrediti gradju 6 dućana, i isto vrieme tražiti sredstva za sagradjenje drugh 6 dućana. Sentinela pristaje na načelnikov poziv, te njegov predlog dobije 17 glasova proti 3 glasa."

 

 

Ulomak fotografije Aloisa Beera prikazuje izgled Žudike prije izgradnje zgrade mesnice

 

Po sriedi mesarnica, na desnu nje ribarnica, a na lievu prodaja voća i zeleni

Iako se ranije navedeni svibanj približio, zgrade nije bilo na vidiku, no rasprava o mesarnici se vodi i dalje... u rujnu i studenom 1889. u Narodnom listu pronalazimo sljedeće informacije:

"Čujemo da je zemaljski odbor prihvatio utoke za gradnju javnih tržista, te je nade da će se na skoro započeti ova važna radnja u našem gradu. Osnova veleučenog mjernika savjetnika Dr Slade izvrstna je i odgovara podpuno svojoj svrsi, koli s pogleda uresnoga, toli zdravstvenoga. Naše tržiste će ostati na otvorenom mjestu, sasvim razlučeno od obitališta. Po sriedi će biti mesarnica, na desnu nje ribarnica, a na lievu prodaja voća i zeleni. Od osobite će važnosti ta zgradja biti i sa svojim položajem; jer će se u gradu moć uzdržat čistoća, koje do sada, po duši nije bilo vele u našem gradu."


Dogotovljene mesarnice

Godinu i pol dana nakon, krajem svibnja 1891. dopisnik Narodnog lista je napisao da su "naše mesarnice brzo dogotovljene, i mi ćemo napokon vidjeti sdružene sve naše mesare na jednom mjestu." Smatra da će sada napokon završti "ogavnost rad koje čovjek moraše većkrat krenuti drugom ulicom, da se neotruje smradom, ili da neokalja odječu o meso obješeno po zidovima ulica." 

 

Na ulomku fotografije iz albuma obitelji Milić vidljiva je zgrada na kojoj je natpis "MESARNICE"

 
Zgrada mesnice vidljiva je na snimci A. Jellasce koja prikazuje okićeni grad prigodom dolaska Franje Josipa I u lipnju 1891.

 

No, meso je - čini se - i sljedećih nekoliko mjeseci visjelo po zidovima ulica... sve dok se krajem rujna ili početkom listopada 1891. zgrada nije otvorila - o čemu Narodnom listu pišu iz Trogira, 20. rujna: "Do malo dana otvorit će se nove mesarnice, koje su veoma bile nuždne za Trogir". 


Je li bilo posebne svečanosti otvaranja, tko su bili mesari smješteni u dućane, je li se tu preselila ribarnica, što je bilo sa zelenom tržnicom... odgovore na navedena pitanja tiskovine nam, nažalost, ne pružaju. No, tijekom sljedećih godina - 1892., 1893. i 1894. pružaju nam niz reakcija na novu trogirsku zgradu i šuškanja o njenom rušenju...


Kušanje kužnih para

Mesarnice na Žudiki, ako je suditi prema novinskim napisima u sljedećim godinama, nisu bile prihvaćene s osobitim oduševljenjem, pogotovo od strane političkih protivnika. Tako autonomaška Il Dalmata početkom studenog 1892. objavljuje tekst dopisnika Veritasa iz Trogira u kojemu se on žali da su građani primorani "kušati kužne pare" koje izbijaju iz dvije novoizgrađene zgrade, dva arhitektonska podbačaja - Mesarnice i "Tempietto Vespasiano" (izraz se vjerojatno odnosi na javni zahod smješten u blizini mesnica). Narodnjački list Narod odgovara na takve napise za nekoliko dana, a u tekstu saznajemo da je gradnja bila povjerena Josipu Sladi: "Naši protivnici vraćaju se pak u svakom dopisu na mesarnice, pa krive načelnika što je gradnja ispala neprilična. Pohvalna svjedočba Financijskog Nadgledništa u Splitu dokazuje da je u korist javnog zdravlja i na dostojanstvo grada bilo potrebito osamiti mesarnice. Pak osnova nije učinjena po načelniku nego je bila povjerena gradjevnom savjetniku Dr. Sladi, te ako radja nije izpala po volji naših protovnika, neka se njihovim opazkama i tužbama obrate njemu. Čudnovato je zaista, što našim protivnicim toliko na zubu stoju naše mesarnice, koje su za svakoga, ako nije zaslijepljen od osobne strasti, na diku grada; ali se neće nikada da sjećaju one glasovite njihove kolobice i jame, koje, kako smo gori rekli, za njihova zlatna vremena, obstojale su na onom mjestu, naime one jame koje bi se imali spominjati, ako rad ništa a to barem rad onog liepog svakdanjeg mirisja kojim nam se zrak pokadjivao, a toliko puta njihove ćutljive nozdravice nasladjivao!"

 

Fotografija iz albuma obitelji Milić
 

 

Rušenje "messarnizza"

U rujnu 1893. Il Dalmata piše da još nisu prošle niti dvije godine od izgradnje neugledne i nehigijenske messarnizze, a već se planira njihovo rušenje kako bi se taj neprikladni materijal iskoristio za obnovu gradske vijećnice. U članku također stoji i da je mesarnice u stilu "muracca nuova" definirao jedan od najinteligentnijih ljudi grada.


Nego to nam budi pouka

No, ako je suditi prema dopisu "Starca Trogiranina" Narodnom listu u travnju 1894., do rušenja još uvijek nije došlo, a napisano upućuje na to da ni narodnjaci nisu bili posebno zadovoljni novom građevinom: "Gospodo, sjetite se, da gdje se sada dižu mesarnice, ponosno se jedanput redali gorostasni bori. Ona prirodna krasota na diku je bila gradu, a mesarnice kako izgledaju na najljepšem položaju Trogirskog tla? Težko je na to odgovoriti! Znam, da su se i naši otci radi toga pokajali te da bi mogli pogrješku popraviti, stavan sam da bi to rado učinili. Nego to nam budi pouka."


Fotografija Pierrea L. Petitta snimljena 9. rujna 1896.



Kada je točno park Žudika ostao bez ove zgrade koju tiskovine pripisuju Josipu Sladi - Šiloviću, pokazat će neka buduća istraživanja. Do tada nastavite pratiti Trogir Time Travel i klikom OVDJE se prisjetite što je na mjestu mesarnica podignuto i svečano otvoreno 1910. godine...

 

Pripremila: Maja Maljković Zelalija