Jednostavna kamena zgrada smještena u parku Žudika koja se svojom bjelinom i osamljenošću ističe na pojedinim arhivskim fotografijama Trogira svako toliko pobudi interes javnosti. Stručna i znanstvena literatura ju spominju veoma rijetko, stoga smo njenu priču odlučili ispričati pomoću vijesti iz nekoliko onodobnih tiskovina. Podatke koje je dosadašnjim istraživanjem prikupila Maja Maljković Zelalija predstavljamo u nastavku...
"Ovo je godina dana odkad su na obćinskoj upravi naši ljudi. U tako malo vremena mnogo su učinili, nisu ni časa dangubili, već su se svojski zauzeli, da čim bolje urede i poljepšaju grad i okolicu." piše nepoznati autor iz Trogira Narodnom listu, koji dopis objavljuje 2. veljače 1889. godine. Dopisnik potom nabraja "glavne radje koje se zvadjaju i koje će se skoro izvesti" u gradu, a među njima navodi: "Treća radja bez koje nemožemo biti jest kuća pri moru gdje bi se smjestile sve naše mesarnice, koje su sada po gradu raztrkane na veliku škodu zdravlja i čistoće, kao što i ribarnica, koje je neprikladna na sadašnjem mjestu. Uz mesarnicu i ribarnicu bit će smješten i zeleni trg. Ova će radja do svibnja biti izvedena. Za ove sgradje najzgodnije mjesto bilo bi u starom perivoju tako zvanom Fortinu. Tako bi se sva tržišta usredotočila u jedan položaj, a kupaocim i prodavaocim bi bilo sve na ruku."
6 ili 12 dućana na Žudeki za prodaju mesa
Nakon mjesec dana, 2. ožujka 1889. godine, u izvještaju sa sjednice trogirskog općinskog vijeća saznajemo da je "bila na dnevnom redu izmedju ostalih predmeta, i osnova o sagradjenju 6 dućana na Žudeki za prodaju mesa." Auto piše da je rasprava o toj točki dnevnog reda bila živahna te da su u njoj sudjelovali načelnik Puović, predsjednik vijeća Paladino te vijećnici dr. Moretti i don Sentinella.
Evo što piše: "Potle nego bi pročitano izvješće obćinskog upraviteljstva, viećnik Sentinela priznav potrebu, da budu mesarnice okupljene na mjestu otvorenu i razlučenu, opazi da u Trogiru imade 12 osoba, koje posjeduju dozvolnicu odnosnog obrta, te predloži da mjesto 6, bude obćinsko upraviteljstvo uoblašćeno sagraditi 12 dućana za mesarnicu. D.r Moreti pripoznaje i on da je potrebito odalečiti mesarnice iz svakoga kraja grada, ali misli da mjesto predloženo nije najshodnije, pošto je onaj položaj, po njegovom mnienju, najkrasniji u gradu, te predlaže da bi bilo shodnije sagraditi mesarnice na mjestu tako rečenom Fortin kod jaruge, a uz to obustaviti radnju, dok pomorska vlada neuredi jarugu. Prisjednik Paladino izrazi se i on protivan Žudeki i predloži imenovanje odbora, da prouči osnovu glede mjesta, gdje bi se imale sagraditi mesarnice. Načelnik prikazuje da u Trogiru nisu nego samo dva položaja, gdje bi se mogle sagraditi rečene mesarnice, veli da je prešnost iste radnje pripoznata od svakoga; nezna kada će biti uredjena jaruga, ali po onomu ste je čuo od nekoga činovnika pomorske vlade, to će se obistiniti kasno. Pristojnost, čistoća i zdravstveni uzroci hoće, da se mesarnice postave u razlučeno mjesto. Po osnovi velevrstnoga mjernika c. k. savjetnika Dr Slade, koji je istodobno dobar naš sugradjanin, neima sgodnijega položaja za ovu svrhu do Žudeke. Poslie toga stavljen je na glasovanje predlog gosp. D.r Moreta, koji propade. Takodjer nije primljen predlog prisjednika Paladina. Tada načelnik zamoli viećnika Sentinela da preinači svoj predlog u smislu, da bude uoblašćeno upraviteljstvo odrediti gradju 6 dućana, i isto vrieme tražiti sredstva za sagradjenje drugh 6 dućana. Sentinela pristaje na načelnikov poziv, te njegov predlog dobije 17 glasova proti 3 glasa."
 |
| Ulomak fotografije Aloisa Beera prikazuje izgled Žudike prije izgradnje zgrade mesnice |
Po sriedi mesarnica, na desnu nje ribarnica, a na lievu prodaja voća i zeleni
Iako se ranije navedeni svibanj približio, zgrade nije bilo na vidiku, no rasprava o mesarnici se vodi i dalje... u rujnu i studenom 1889. u Narodnom listu pronalazimo sljedeće informacije:
"Čujemo da je zemaljski odbor prihvatio utoke za gradnju javnih tržista, te je nade da će se na skoro započeti ova važna radnja u našem gradu. Osnova veleučenog mjernika savjetnika Dr Slade izvrstna je i odgovara podpuno svojoj svrsi, koli s pogleda uresnoga, toli zdravstvenoga. Naše tržiste će ostati na otvorenom mjestu, sasvim razlučeno od obitališta. Po sriedi će biti mesarnica, na desnu nje ribarnica, a na lievu prodaja voća i zeleni. Od osobite će važnosti ta zgradja biti i sa svojim položajem; jer će se u gradu moć uzdržat čistoća, koje do sada, po duši nije bilo vele u našem gradu."
Dogotovljene mesarnice
Godinu i pol dana nakon, krajem svibnja 1891. dopisnik Narodnog lista je napisao da su "naše mesarnice brzo dogotovljene, i mi ćemo napokon vidjeti sdružene sve naše mesare na jednom mjestu." Smatra da će sada napokon završti "ogavnost rad koje čovjek moraše većkrat krenuti drugom ulicom, da se neotruje smradom, ili da neokalja odječu o meso obješeno po zidovima ulica."
 |
| Na ulomku fotografije iz albuma obitelji Milić vidljiva je zgrada na kojoj je natpis "MESARNICE" |
 |
| Zgrada mesnice vidljiva je na snimci A. Jellasce koja prikazuje okićeni grad prigodom dolaska Franje Josipa I u lipnju 1891. |
No, meso je - čini se - i sljedećih nekoliko mjeseci visjelo po zidovima ulica... sve dok se krajem rujna ili početkom listopada 1891. zgrada nije otvorila - o čemu Narodnom listu pišu iz Trogira, 20. rujna: "Do malo dana otvorit će se nove mesarnice, koje su veoma bile nuždne za Trogir".
Je li bilo posebne svečanosti otvaranja, tko su bili mesari smješteni u dućane, je li se tu preselila ribarnica, što je bilo sa zelenom tržnicom... odgovore na navedena pitanja tiskovine nam, nažalost, ne pružaju. No, tijekom sljedećih godina - 1892., 1893. i 1894. pružaju nam niz reakcija na novu trogirsku zgradu i šuškanja o njenom rušenju...
Kušanje kužnih para
Mesarnice na Žudiki, ako je suditi prema novinskim napisima u sljedećim godinama, nisu bile prihvaćene s osobitim oduševljenjem, pogotovo od strane političkih protivnika. Tako autonomaška Il Dalmata početkom studenog 1892. objavljuje tekst dopisnika Veritasa iz Trogira u kojemu se on žali da su građani primorani "kušati kužne pare" koje izbijaju iz dvije novoizgrađene zgrade, dva arhitektonska podbačaja - Mesarnice i "Tempietto Vespasiano" (izraz se vjerojatno odnosi na javni zahod smješten u blizini mesnica). Narodnjački list Narod odgovara na takve napise za nekoliko dana, a u tekstu saznajemo da je gradnja bila povjerena Josipu Sladi: "Naši protivnici vraćaju se pak u svakom dopisu na mesarnice, pa krive načelnika što je gradnja ispala neprilična. Pohvalna svjedočba Financijskog Nadgledništa u Splitu dokazuje da je u korist javnog zdravlja i na dostojanstvo grada bilo potrebito osamiti mesarnice. Pak osnova nije učinjena po načelniku nego je bila povjerena gradjevnom savjetniku Dr. Sladi, te ako radja nije izpala po volji naših protovnika, neka se njihovim opazkama i tužbama obrate njemu. Čudnovato je zaista, što našim protivnicim toliko na zubu stoju naše mesarnice, koje su za svakoga, ako nije zaslijepljen od osobne strasti, na diku grada; ali se neće nikada da sjećaju one glasovite njihove kolobice i jame, koje, kako smo gori rekli, za njihova zlatna vremena, obstojale su na onom mjestu, naime one jame koje bi se imali spominjati, ako rad ništa a to barem rad onog liepog svakdanjeg mirisja kojim nam se zrak pokadjivao, a toliko puta njihove ćutljive nozdravice nasladjivao!"
 |
| Fotografija iz albuma obitelji Milić |
Rušenje "messarnizza"
U rujnu 1893. Il Dalmata piše da još nisu prošle niti dvije godine od izgradnje neugledne i nehigijenske messarnizze, a već se planira njihovo rušenje kako bi se taj neprikladni materijal iskoristio za obnovu gradske vijećnice. U članku također stoji i da je mesarnice u stilu "muracca nuova" definirao jedan od najinteligentnijih ljudi grada.
Nego to nam budi pouka
No, ako je suditi prema dopisu "Starca Trogiranina" Narodnom listu u travnju 1894., do rušenja još uvijek nije došlo, a napisano upućuje na to da ni narodnjaci nisu bili posebno zadovoljni novom građevinom: "Gospodo, sjetite se, da gdje se sada dižu mesarnice, ponosno se jedanput redali gorostasni bori. Ona prirodna krasota na diku je bila gradu, a mesarnice kako izgledaju na najljepšem položaju Trogirskog tla? Težko je na to odgovoriti! Znam, da su se i naši otci radi toga pokajali te da bi mogli pogrješku popraviti, stavan sam da bi to rado učinili. Nego to nam budi pouka."
 |
| Fotografija Pierrea L. Petitta snimljena 9. rujna 1896. |
Kada je točno park Žudika ostao bez ove zgrade koju tiskovine pripisuju Josipu Sladi - Šiloviću, pokazat će neka buduća istraživanja. Do tada nastavite pratiti Trogir Time Travel i klikom OVDJE se prisjetite što je na mjestu mesarnica podignuto i svečano otvoreno 1910. godine...
Pripremila: Maja Maljković Zelalija
