Uoči Uskrsa | Od tišine Velikog četvrtka do veselja Uskrs(nog ponedjeljk)a

Cijeli je Veliki tjedan obilježen posebnim narodnim običajima, a neki od njih (gotovo) su zaboravljeni.  Jedan od njih je izuzetno interesantan, čak i zagonetan trogirski običaj kruženja oko bunara Ošljak na Veliki četvrtak za kojeg je i povjesničar Marko Perojević napisao: "Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve.". Zagonetka je otkrivena 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću, a o svemu više piše OVDJE. Jednako su interesantni običaji vezani za Križ od zakletve ili Rotni križ, Poljubac mira iza procesije na Veliki petak te umivanje u hladnoj vodi na Bilu subotu, dok zvoni Glorija. Njihova je priča ispričana OVDJE.

 

 S obzirom na navedene arhivske objave o običajima u Velikom tjednu, ove godine uoči Uskrsa donosimo ulomak iz publikacije FEŠTA! - Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest koji se odnosi na proslavu Uskrsa i Uskrsnog ponedjeljka u Trogiru, temu koju na Trogir Time Travelu ranije nismo obradili...

 

USKRS I USKRSNI PONEDJELJAK

Uskrs ili Vazam, najstariji je i najveći kršćanski blagdan koji se slavi u spomen Kristova uskrsnuća – temelja kršćanske vjere. Slavi se u nedjelju nakon prvog punog mjeseca, između 21. ožujka i 25. travnja, što je određeno na koncilu u Niceji 325.  Brojni su običaji vezani za Veliki tjedan i Uskrs u Trogiru. Dok se sam blagdan – baš kako je to slučaj i sa slavljenjem Božića – slavio odlaskom u crkvu, a potom u krugu obitelji te se na sam dan nisu odvijale kulturno-umjetničke priredbe niti društvene zabave, one su tijekom povijesti zabilježene na „drugi dan Uskrsa“ tj. Uskrsni ponedjeljak.

Iz novine Dan objavljene 16. travnja 1914. saznajemo da je na Uskrsni ponedjeljak, 14. travnja, održana „krasna zabava hrv. kat. mlad, društva „Ivan Lučić“ u velikoj dvorani općinskoga doma.“ Izvještaj navodi da je zabava započela u 8 sati navečer i trajala do 11 sati te da je dvorana bila dupkom puna publike, a saznajemo i u čemu je publika uživala: „Najprije je deklamirao B. Čorić Harambašićevu pjesmu Hrvatskoj s potpunim razumijevanjem i doličnim patosom. Slijedilo je šaljivo pjevanje u 3 lica „Kovač i sin mu študent“. Zatim je bilo skioptično prikazivanje uz tumačenje slika: „Veliki euharistični kongres u Beču“. Na kraju je bila sjajna šala u 2 čina „Aprilska komedija“. Autor hvali izvođače, a posebno K. Buble i F. Slade. Večer je završila formiranjem povorke koja je prošla gradom uz pjevanje.

Na „drugi dan Uskrsa“ slavila se u Trogiru „100-godišnjica Preradovićeva i to akademijom kakove Trogir nikada doživio nije“, piše Narodni list u izdanju od 17. travnja 1918. godine pod naslovom „Preradovićeva proslava u Trogiru.“. Svečanost je uvodnim govorom otvorio dr. don Ivan Delalle, a nastavili Marija Ivanko koja je „milim i toplim glasom ispjevala nekoliko komada uz pratnju svoje drugarice“ Fanny Sentinella te pjevački zbor uz pratnju maestra Bozzottija. Kao centralni dio programa navodi se prikaz progodnih sastavaka „Narodno jedinstvo“ i „Slava pesniku“ u izvedbi trogirske djece odjevene u „krasne narodne nošnje“ i malenog Tonka Doležala iz Splita. Prepuna je dvorana „drhtala od oduševljenja, osobito kad je slika pjesnikova okićena vijencima hrvatskim, srbskim i slovenskim“.

Na Uskrsni ponedjeljak 1936. dva velika autobusa dovezla su SMD „Zvonimir“ iz Splita u Trogir, gdje su u katedrali izveli Papandopulovu „Muku Isusovu“, izvještava Jadranski dnevnik 18. travnja 1936. godine. Taj je koncert „bio doista dubok umjetnički događaj za auktora, za pjevače, za trogirsko građanstvo u brojne splitske izletnike“. Autor V. R. u izvještaju hvali soliste i zbor te spominje da je lijepi govor, istučući kulturno značenje Zvonimirova koncerta koji je svojom izvedbom „Muke obnovio“ tradiciju starih trogirskih skazanja, „u gostioni kuda je Zvonimir svratio nakon koncerta“ održao dr. don Ivo Delalle. (preuzeto iz FEŠTA!, Muzej grada Trogira, 2023., str. 42.)

Sretan, miran i blagoslovljen Uskrs žele vam djelatnice Muzeja grada Trogra!

4 stara trogirska običaja u Velikom tjednu

Izreka "Bolje da umre selo nego običaji" u našem današnjem članku posvećenom pojedinim trogirskim običajima - nije primjenjiva... Grad nam - na sreću - nije umro, ali četiri (pra)stara trogirska običaja u Velikom tjednu koja donosimo u nastavku jesu. No ipak - nastavili su živjeti kao pisana riječ zahvaljujući povjesničarima, arheolozima i publicistima iz čijih smo tekstova saznali nešto više...

1. KRIŽ OD ZAKLETVE ili ROTNI KRIŽ

Zakletva pri izvršenju presude nekoć se polagala nad križem i knjigom Evanđenja koji su bili postavljeni na jednu okruglu ploči na trgu. Ivan Lucić piše: „iako ove okrugle ploče više nema, te je ovaj način zaklinjanja izišao iz običaja, ipak je moguće da se ona ploča nalazila na sredini trga jer se još uvijek vidi okrugli trag na starom pločniku između Gospine crkve i novog zastavnog stupa. Od tog svečanog polaganja zakletve ostao je trag te se i u našim danima za uskrsnih blagdana običava izložiti veliki srebrni posvećeni križ na četverouglastoj ploči koja je pokrivala jednu kamenu raku, a bila je postavljena pokraj spomenute Gospine crkve na trgu pod prozorom. Ona je pred malo godina uklonjena, a namjesto nje se običava postaviti jedan mali stol s istim križem i ovaj se križ u narodu običava nazvati KRIŽ OD ZAKLETVE ili ROTNI KRIŽ.“ 

 

Pozadinska slika: Charles-Louis Clérisseau, Vue de Trau en Dalmatie, 1757. | Muzej Ermitaž, Sankt Peterburg

2. POLJUBAC MIRA

"Na Veliki četvrtak i Veliki petak bratovštine kao da ožive i vraćaju nas u stara vremena", piše don Ivo Delalle. "Iza procesije na Veliki petak u kasnoj noći, bratimi se skupljaju u dvorane svojih bratovština, skidaju kukuljice, oko vrata objese pâs u znak pokore i pred otkrivenim Raspećem pitaju oproštenje od Boga i u svoje braće i mire se u POLJUPCU MIRA."

Pozadinska slika: tunika bratovštine Svetog Duha | Muzej grada Trogira - stalni postav

3. GLORIJA I HLADNA VODA

Na veliku, tzv. BILU SUBOTU, zvoni GLORIJA, koja označava Kristovo uskrsnuće, a upravo tom zvonjavom prestaju sve korizmene zabrane. Običaj je bio da se, dok zvoni Glorija, svi ukućani umiju u hladnoj vodi – za dobro zdravlje. Tko nije bio kod kuće, ni u blizini vode umivao se - pljuvačkom.

4. MOLITVA OKO OŠLJAKA

Tradicija nalaže da se svake godine na Veliki četvrtak, kao i na Dan mrtvih, obilaze groblja. "Sve gradske bratovštine u srednjovjekovnim tunikama i sa svijećama u ruci najprije obilaze crkve u gradu, da se poklone mrtvome Kristu, a onda u procesiji odlaze izvan grada, na groblje, da posjete svoje mrtve. Na povratku s groblja, a prije nego će ući u grad, bratovštine dolaze do javnog bunara Ošljak i idu oko njega, stanu i mole za mrtve. Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve. U pisanoj povijesti grada Trogira nema spomena kad je i zašto je taj običaj nastao, ali nema sumnje da je prastar i da ide s koljena na koljeno, kroz dugi niz vijekov, a da se ne zna zašto se uprav oko bunara moli za mrtve. Trogirani su sačuvali taj običaj i nesvjesno nastavljaju s tradicijom svojih pređa.", piše 1934. godine Marko Perojević, povjesničar i publicist rođen u Trogiru.

Podrijetlo ovog interesantnog običaja razjašnjeno je 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću. Naime, te se godine niveliralo zemljište oko Ošljaka i "tu se je u dubini od samih 20 cm našao komad pločnika od mozaika s bijelim kockama, te nekoliko komada rimskog crijepa i jedan kameni sakofag s ravnim poklopcem. Radovi su bili odmah obustavljeni i pozvan je Don Frane Bulić na lice mjesta. On je dao dalje kopati i otkrio neke zidove i jednu apsidu, pa još komad mozaika i dva sarkofaga... iz onoga što se otkrilo, Bulić je odmah vidio da su ono temelji jedne velike trobrodne bazilike... iz V-VI vijeka po Kristu", kaže Perojević. 

S obzirom na to da su pronađeni i sarkofazi i poklopci s uklesanim križevima, Bulić je zaključio da se upravo tu nalazila glavna grobišna bazilika Tragurija. Iako je ona razorena i zatrpana, još je početkom 20. stoljeća ostao živ običaj da se bratovštine na zatrpanim ruševinama pomole za pokoj svojih predaka, navodi Marko Perojević u članku "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenom u Novom dobu 6. 11. 1934., koji u cijelosti možete pročitati na poveznici Zaboravljeni trogirski običaj na Veliki četvrtak 

 Koji su običaji u Velikom tjednu u vašem domu još uvijek živi? Kako se pripremate za Uskrs? Javite nam u komentarima na Facebook stranici Trogir Time Travel.

 

Narodne mudrosti iz Trogira, Segeta, Arbanije, Labina... iz Anime Delmatice Ljube Stipišića Delmate | dio 1.

U knjizi ANIMA DELMATICA ukoričen je dio od preko 20 000 stranica bilješki i 600 audiokazeta koje je tijekom 40 godina bilježio neponovljivi LJUBO STIPIŠIĆ DELMATA - skladatelj, melograf, obrađivač i pjesnik, sakupljač pučkih tradicija, slikar, dirigent, voditelj zborova i klapa...

Knjiga je podijeljena na četrnaest poglavlja: 1. Virovanja, 2. Bogobojazne pismice i molitvice, 3. Likaruša, 4. Nagađanja oba vrimenu i vrimenima, 5. Pisme oba vladanju puka, 6. Poslovice, fraze i kovanice, 7. Propitalice, 8. Ijadu i jedan šušanj, 9. Igruše dičinje, 10. Pivuše dičinje, 11. Dil pisam na kojim se puk uzdrža, 12. Čemu se svit smija, 13. Erotska pučka napivavanja i 14. Beside naše zaudobjene.

Pregledavajući ovu "dalmatinsku enciklopediju" osvrnuli smo se na zapise koje je Ljubo Stipišić zabilježio u Trogiru i njegovoj okolici - Arbaniji, Segetu Gornjeme i Donjeme, Labinu, Prgometu, ... te donosimo tek mali izbir narodnog bogatstva ovog područja.

Krenimo od Poslovica, fraza i kovanica koje su kao poglavlje klasificirane u 22 potpoglavlja, nazvana prema određenim frazama. Tako je u potpoglavlju posvećenom  mudrostima o braku , ženidbi, bračnoj (ne)vjeri i dominaciji u braku Stipišić zabilježio sljedeće:

u Trogiru:

"Cili smo život gledali lipe,

a spavali s grubima."

"Zet - podrep." 

"Veliki je on baraba."

Posebno je interesantna kovanica, vezana uz bračnu (ne)vjeru:

U potpoglavlju "Utopila se u suvome" u kojemu su mudrosti klasificirane s obzirom na vjerovanja o udaji i spremnosti na udaju, zabilježeno je:

u Segetu Donjem:

O spolnosti, spolnoj (ne)moći i porocima u potpoglavlju nazvanom "Slađa pica nego cika" Stipišić zabilježio sljedeće kovanice iz:

Arbanije:

"Bez starca nima udarca!"

Prapatinice: 

"Starče - jarče!"

Labina:

"Uzeja jon miru."

Segeta Gornjega:

"Napomenija san jon svoju miru"

Potpoglavlje "Ča ti je žensko" donosi kovanice o djevojačkoj ljepoti/naivnosti/poletu/čednosti/radišnosti, a zapisano je:

iz Trogira:

"Najlipše divojke - najkraće lipost uzdržaju."

iz Segeta Donjeg:

"Kiša pada, jugo more muti,

cura plače - odlaze regruti."

iz Labina:

"Nova bolja nego stara,

uz novu je manje gara,

i nova je bolje volje,

dokle mete, njon je bolje!"

O pravilima prosidbe, mirazu, usjedilištvu i odabiru, zabilježeno je sljedeće:

u Segetu Gornjem:

"Nije ova naranča za magarca."

u Segetu Donjem:

"Jedinice, udaje te dota,

mene moja pamet i dobrota."

u Bristivici:

"Nisan ja divojka da bi me ludio,

niti san divojka da bi me ljubio!"

u Prgometu:

"Ne dadu me braća,

za momka bez gaća!"

u Arbaniji:

u Trogiru:

"Ženi sina kad oćeš,

udaj ćer kad možeš!"

i

"Ni ista fatura ženit i udavat."

 Segetsku živopisnost kojoj smo već svjedočili u prethodnim (pot)poglavljima donosi Stipišić i pod naslovom "Žensko triba imat zada i sprida" gdje je iz Segeta Donjeg  zabilježio:

"Moja pica, moja golubica,

komu tila - tomu dala,

nikoga se ne bojala."

I istom potpoglavlju, u Trogiru je zabilježeno:

ili pak: "Triba jon dobra muška stvar, pa će se utišat."

 

O ženskoj dominaciji, nepovjerljivosti muškarca prema ženi preljubu i ženskoj ratobornosti i jezičavosti piše se pod podnaslovom "Ča sve žena more o čovika načinit". Tu je zapisano:

u Arbaniji:

"Žena je najpri uvridila Boga, onda Adama, onda u miru izila jabuku, a dobro da nije i zmiji na rep stala!"

u Prgometu:

"Nabije ona njemu roge!"

u Segetu Donjem:

 u Trogiru:

"Najprije iskrivi ča je čula, a onda iskrivi kad to izgovori."

Ma se isto u Trogiru znalo reć´: "Žena drži tri kantuna o´ kuće, muž četvrti" i

"Drži sva četri kantuna kuće."

U potpoglavlju "Za reć pravo" zabilježena je interesantna tvrdnja:

odnosno:

"ĐAVA IMA TRI SESTRE: JEDNA MAKARKA, JEDNA ŠIBENKA I TROGIRKA."

U sljedećem nastavku, moći ćete pročitati nešto više o VIROVANJIMA  - šta je to značilo kad bi vam se prolila kafa, kako postupiti kad vam maška prijeđe preko puta, kako treba kidati kruv, što se radi s trepavicom, kakve su male žene, na koji način treba provesti prvi dan nove godine i još puno lipih stvari...

 Pripremila:

Maja Maljković Zelalija

I ovaj tjedan #ostanidoma uz Muzej grada Trogira i Trogir Time Travel!

Nadamo se da ćete ovim narodnim frazama i kovanicama

obogatiti dan i svojim prijateljima na društvenim mrežama.

Hvala što ćete podijeliti ovaj članak.

Jedna, ali veoma vrijedna fotografija kao doprinos trogirskoj maškaranoj povijesti

Prije par godina izuzetno popularan blog post bio je  

Mali muzej maškara | Foto-putovanje kroz trogirske maškarane plesove i povorke.

Ovom prilikom, a s obzirom na vrijeme karnevala i maškara u kojemu se nalazimo, 

objavljujemo jednu izuzetno zanimljivu fotografiju trogirskih maškara u vlasništvu obitelji Karli. 

Sjajan dokument vremena prve polovice 20. stoljeća koji doprinosi običajnoj povijesti grada i nadogradnji teme trogirskih maškara, slažete se?

Ma jesu se maškarali! Jeste koga pripoznali?

A ´ko zna ´oćete li koga pripoznat´ sutra, 22. 2. 2020. na malim maškarama u 10:00 sati i u nedilju, 23. 2. na Trogirskom karnevalu u 15:00 sati?

Otiđite i provjerite! :)

Ukoliko biste željeli doprinijeti ovoj ili nekoj drugoj trogirskoj temi digitalnim preslikama iz vlastitih obiteljskih albuma, rado ćemo ih vidjeti! Ukoliko sami niste u mogućnosti možemo ih presnimiti za vas i ako želite - podijeliti vaše blago na Trogir Time Travelu kako bismo mu se svi zajedno mogli diviti! Slobodno nam se javite na mail muzej.grada.trogira@gmail.com ili porukom na facebook stranicama Trogir Time Travel, odnosno Muzej grada Trogira.

Možda bi to želio netko od vaših prijatelja?

Potaknite ih dijeljenjem ovog posta na društvenim mrežama...

Zaboravljeni trogirski običaj na Veliki četvrtak

Veliki je četvrtak, kao i cijeli Veliki tjedan, obilježen posebnim narodnim običajima. Iako je svaki običaj zanimljiv, danas ćemo se posebno osvrnuti na stari trogirski običaj da se na Veliki četvrtak, nakon povratka s groblja, dolazi na bunar Ošljak i oko njega kruži moleći za mrtve...

Ulomak karte Trogira iz 1828. godine na kojem se, među ostalim, vidi položaj bunara Ošljak | Izvor: Državni arhiv u Beču

Naime, tradicija nalaže da se svake godine na Veliki četvrtak, kao i na Dan mrtvih, obilaze groblja. "Sve gradske bratovštine u srednjovjekovnim tunikama i sa svijećama u ruci najprije obilaze crkve u gradu, da se poklone mrtvome Kristu, a onda u procesiji odlaze izvan grada, na groblje, da posjete svoje mrtve. Na povratku s groblja, a prije nego će ući u grad, bratovštine dolaze do javnog bunara Ošljak i idu oko njega, stanu i mole za mrtve. Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve. U pisanoj povijesti grada Trogira nema spomena kad je i zašto je taj običaj nastao, ali nema sumnje da je prastar i da ide s koljena na koljeno, kroz dugi niz vijekov, a da se ne zna zašto se uprav oko bunara moli za mrtve. Trogirani su sačuvali taj običaj i nesvjesno nastavljaju s tradicijom svojih pređa.", piše 1934. godine Marko Perojević, povjesničar i publicist rođen u Trogiru.

Ulomak nacrta parka Garagnin na kojoj je ucrtan i položaj Ošljaka | Izvor: Muzej grada Trogira

Podrijetlo ovog interesantnog običaja razjašnjeno je 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću. Naime, te se godine niveliralo zemljište oko Ošljaka i "tu se je u dubini od samih 20 cm našao komad pločnika od mozaika s bijelim kockama, te nekoliko komada rimskog crijepa i jedan kameni sakofag s ravnim poklopcem. Radovi su bili odmah obustavljeni i pozvan je Don Frane Bulić na lice mjesta. On je dao dalje kopati i otkrio neke zidove i jednu apsidu, pa još komad mozaika i dva sarkofaga... iz onoga što se otkrilo, Bulić je odmah vidio da su ono temelji jedne velike trobrodne bazilike... iz V-VI vijeka po Kristu", kaže Perojević.

S obzirom na to da su pronađenui i sarkofazi i poklopci s uklesanim križevima, Bulić je zaključio da se upravo tu nalazila glavna grobišna bazilika Tragurija. Iako je ona razorena i zatrpana, još je početkom 20. stoljeća ostao živ običaj da se bratovštine na zatrpanim ruševinama pomole za pokoj svojih predaka, navodi Marko Perojević u članku "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenom u Novom dobu 6. 11. 1934., koji donosimo u cjelosti:

Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Danas samo rijetki spominju Ošljak, a još rjeđi ovaj običaj... baš zato, barem ovim blog postom pokušali smo očuvati uspomenu na ovaj (pra)stari trogirski običaj... Koji je običaj na Veliki četvrtak još uvijek živ? Što vi (ne) radite na Veliki četvrtak? Zna li netko zašto se današnji dan nazivao zelenim četvrtkom? Napišite nam u komentarima na našoj facebook stranici Trogir Time Travel.

Mislite li da bi iz ovog članka netko mogao naučiti 

nešto novo - podijelite ga na društvenim mrežama: