Služio je za sunčanje i kao mjesto za zaljubljene (pa u njemu se čak sklopio i prvi građanski brak u Trogiru!), oko njega su pasle ovce, a na njemu se sušila bila roba. Jedno je vrijeme imao i osobnog čuvara, (polu?)okružiti ga se moglo samo brodicom, a onda je jedna linija postala dobrosusjedski ljubavni trokut!
Naravno, riječ je o spomeniku smještenom na trogirskoj Batariji, poznatom kao „Marmontov glorijet“, iako nije sasvim sigurno je li posvećen njemu, zahvalnosti Francuskoj ili pak glavom i (bez)bradom Napoleonu... Danas vam donosimo zanimljivu priču o njegovu premiještanju, popraćenu nizom fotografija, zato - čitajte i gledajte dalje...
Naravno, riječ je o spomeniku smještenom na trogirskoj Batariji, poznatom kao „Marmontov glorijet“, iako nije sasvim sigurno je li posvećen njemu, zahvalnosti Francuskoj ili pak glavom i (bez)bradom Napoleonu... Danas vam donosimo zanimljivu priču o njegovu premiještanju, popraćenu nizom fotografija, zato - čitajte i gledajte dalje...
POŠTO GRADNJA SPOMENIKA? – GODIŠNJA PLAĆA LIJEČNIKA... PA JOŠ MALO MANJE
Iako je bilo uvriježeno mišljenje da je sagrađen 1808. godine, najnoviji podatci otvaraju mogućnost da se to ipak dogodilo godinu ranije – 1807. i to pod vodstvom Jean-Charlesa Langloisa, tadašnjeg vojnog zapovjednika Trogira i potporučnika u francuskoj vojsci. Gradnju je 2 567 venecijanskih lira platio općinski upravitelj Koriolan Komulović (inače – ne baš veliki obožavatelj francuske vlasti...) Usporedbe radi, liječnik je tada imao plaću oko 3000 venecijanskih lira godišnje, pisar oko 1200 lira, a apotekar oko 500 lira...
 |
| Marmontov glorijet oko 1917. (iz knjige VOM ISONZO ZUM BALKAN) |
Punih 139 godina Marmontov je glorijet bio ures ravne zamišljene linije koja je spajala kulu Kamerlengo i kulu sv. Marka. Smješten na poljani sv. Mihovila, kako se tada taj dio grada nazivao, točno na liniji kojom se do nedavno prostirao zapadni gradski bedem, do kraja porušen 1809. godine. Tada je Glorijet s tri strane oplakivalo more, a tako je bilo i 1830. godine kada je u cijelom gradu izvršeno geodetsko mjerenje i ucrtavanje. U međuvremenu zapadni se dio grada nasipavao tako da je nastala obala široka oko 55 metara!
 |
| Zanimljiv prikaz iz 1887. godine | delcampe.net |
- ČIME SE BAVIŠ? - ČUVAM SPOMENIK.
Nasipavanje je rezultiralo i time da Glorijet u obliku okruglog paviljona na šest kamenih stupova (sa šiljatim krovom na čijoj je sredini bio predviđen manji stup s Napoleonovom bistom!) smješten na četvrtastom postolju više nije bio smješten u morskom plićaku. I ranije je u povijesti znao biti oštećen, a onda dolazimo do godine kada je čak imao i čuvara... Bilo je to prije točno 70 godina – 1946. – netom prije nego je Marmontov glorijet rastavljen i premješten oko 40 metara zapadno od izvornog mjesta na kojem je sagrađen!
 |
| izvor: Muzej grada Trogira |
Već je u rujnu 1945. godine pokazana nakana za rušenjem Glorijeta s čim je bio upoznat i nadležni konzervatorski ured. Srećom, na zahtjev Trogirana koji su bili protiv rušenja spomenika, drvene skele postavljene s ciljem njegova rušenja, bile su uklonjene.
Ravnatelj Konzervatorskog zavoda, Cvito Fisković, 7. studenog 1945. bio je u Trogiru, u obilasku, a u svojem je pismu Oblasnom narodnom odboru u Splitu, među ostalim napisao: „Saznajemo također da omladina trogirska traži premještanje Marmontova spomenika koji se nalazi kraj kule Kamerlengo. Spomenik je osobito značajan jer predstavlja jedan od dokumenata naših davnih veza s Francuskom... Svako njegovo premještanje bi bilo štetno... Upozorite molim vas Mjesni odbor Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Hrvatske u Trogiru na važnost spomenika i na to da on spada pod Zakon o očuvanju spomenika i prirodnih ljepota izdan 23. srpnja ove godine...“
ŠETAM ŠETAM (DA) NIKOM NE SMETAM?
Nekoliko dana nakon konzervatorova obilaska Trogira, 16. studenog Cvito Fisković piše Kulturno – umjetničkom odjelu Ministarstva prosvjete u Zagrebu:
„Grupa trogirske omladine članovi nogometne sekcije fiskulturnika kani da poruši spomenik koji su Trogirani podigli početkom 19. st. u čast Napoleonovog maršala Marmonta koji je značajan zbog uvađanja reforma i poboljšanja prilika u Dalmaciji, a posebno u Trogiru. Spomenik maršala Marmonta izveden je u obliKu velikog glorijeta, a podignut je kraj kule Kamerlengo na zapadnoj obali Trogira. Omladina zahtjeva udaljivanje spomenika jer joj navodno smeta na nogometnom igralištu. Međutim se taj spomenik ne nalazi u središtu igrališta već sa strane i omladinci redovito nesmetano pored njega igraju nogomet. Pred par mjeseci Oblasni narodni odbor, u dogovoru sa Kotarskim i Mjesnim odborom Trogira već je spriječio omladini da ga poruši i na zahtjev Trogirana skinulo se drvene skele koje su bile zbog rušenja tamo postavljene. Međutim, omladina sada ponovno pokreće to pitanje. Konzervator je dva puta posjetio MO USAOH i razložio im važnost spomenika i upozorio ih na zakon o zaštiti spomenika... usprkos toga omladinci trogirski su izjavili kulturno-umjetničkom referentu Oblasnog narodnog odbora da će spomenik porušiti...“
 |
| Izvor: Muzej grada Trogira |
KULTURNI SKANDAL!
Fisković nadalje apelira da se spriječi „ovaj kulturni skandal“... Iz Ministarstva dolazi odgovor od Grge Gamulina, načelnika Odjela za kulturu i umjetnost, u kojem, među ostalim stoji: „...Rušenje je motivirano proširenjem nogometnog igrališta. Rušenje ovog klasicističkog spomenika ... zabranjuje se sa strane ovog ministarstva... Ako je prostor za nogometno igralište premalen, treba nogometno igralište izgraditi na drugom mjestu.“
MI SMO TO TAKO ZAMISLILI...
No, iako je uz ovo pismo, u Trogir otišao i brzojav o zabrani bilo kakvih radova na Marmontovom glorijetu, kroz mjesec siječanj 1946. Trogirani nastavljaju poslove kako su ih zamislili... Konzervator Fisković odlazi u Trogir, a Ministarstvu javlja: „... Pregledali smo Marmontov spomenik... koji su članovi fiskulturnog društva „Slaven“ htjeli nasilno ukloniti odatle jer se tu nalazi njihovo igralište. Međutim, vi ste to na naš prijedlog spriječili. Usprkos tome... fiskulturna omladina je već srušila stepenice postamenta i posjekla borove uz spomenik, tako da je sada ostao izoliran. Stražar koji je isprva čuvao spomenik, više tamo ne stoji, pa budući da i dalje prijeti opasnost da omladina sasvim sruši stupove i korniže, nastojat ćemo da se sporazumimo s Kotarskim i Mjesnim odborom Trogira kao i sa upravom Fiskulturnog društva Slaven o prenosu spomenika samo za par metara. Tražit ćemo od njih da na svoj trošak, a prema našim uputama premjeste spomenik...“
 |
| izvor: Muzej grada Trogira |
"SLAVEN" SIT, SPOMENICI SVI NA BROJU
Kako bi ipak spasio što se spasiti može, konzervator Fisković dakle dozvoljava premještanje spomenika za nekoliko metara zapadno, s čim su se odmah složili i Fiskulturno društvo "Slaven" i Gradski narodni odbor Trogir:
„Fiskulturno društvo Slaven u Trogiru obvezuje se da će sam snositi sve troškove koji budu potrebni za premještaj Marmontovog spomenika koji se nalazi na igralištu Baterija“
„Ovaj Gradski narodni odbor Trogir, a u sporazumu s Fiskulturnim društvom Slaven obvezuje se da će izvršiti potpuni i pravilni premještaj spomenika Glorijet na Bateriju u Trogiru“
Na temelju svega navedenog, konzervator se obraća Ministarstvu za dozvolu premještanja spomenika za nekoliko metara, a 9. travnja 1946. iz Zagreba stiže odgovor s naslovom „dozvola za premještanje Marmontova spomenika u Trogiru...“
U kasnijim izvješćima o radu vidljivo da je od 17. svibnja arhitekt Konzervatorskog zavoda Momčilo Berber redovito veći dio dana provodio u Trogiru i rukovodio premještanjem Marmontova glorijeta.
„Spomenik je već premješten“, stoji u izvješću napisanom 10. lipnja, pri čemu je jače učvršćen i postavljen na novu, jaču bazu.
 |
LJUBAVNI TROKUT IPAK ZAVRŠAVA DOBROSUSJEDSKIM ODNOSIMA
Želja za nogometnim igralištem, danas jednim od najjedinstvenijih u svijetu, uzrokovala je štetu u prostoru – složni su oko tog pitanja povjesničar umjetnosti i arhitekti. No, nogometno igralište i Marmontov glorijet nastavili su suživot kao dobri susjedi... Štoviše – igralište je obranilo Glorijet od nametljivih građevina koje su kroz povijest mogle biti sagrađene u njegovu susjedstvu...
SLIKA GOVORI VIŠE OD 1100 RIJEČI
Opet pitamo - Usudi li se netko nakon ovog uopće reći da su slike (samo) za gledanje?! :) Izreka da slika govori tisuću riječi do svojeg punog značenja dolazi upravo u fotografiji. Zato smo u okviru projekta Trogir Time Travel Muzeja grada Trogira započeli s pričanjem priča s fotografija. Ovo je bila druga, a izgovorila je oko 1100 riječi. :)
Pozivamo i vas da nam se pridružite – ne budite samo promatrači – postanite istraživači! Javite nam svoje ideje i rezultate istraživanja u inbox na Facebook stranicama Trogir Time Travel ili Muzej grada Trogira, pošaljite nam e-mail, nazovite na telefon, pošaljite pismo po golubu pismonoši, ... rado ćemo na svojim stranicama objaviti vaše pronalaske. :)
Istražila i pripremila: Maja Maljković
IZVORI FOTOGRAFIJA:
Godišnjak za zaštitu spomenika kulture Hrvatske, br. 26-27
Muzej grada Trogira, delcampe.net, Veltzé, Alois: Vom Isonzo zum Balkan1917.,
IZVORI I LITERATURA:
Milan Ivanišević: članak "Premještanje glorijete u Trogiru", 2002. | Novo doba, 23.12.1931. Roko Slade Šilović: članak "Jedan francuski spomenik u Trogiru" | Ivo Babić: poglavlje iz knjige "Glorijet iz vremena francuske vlasti i zapadni dio otočića zvan Batarija", 2016. | Stanko Piplović: članak "Graditeljstvo u Dalmaciji za francuske uprave" | Jadranski dnevnik, 11.11.1935. članak: Veličanstvena skupština b. HSS u Trogiru"
Nema komentara:
Objavi komentar