Zavirili smo u knjigu FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine...

 

 ... i pronašli pregršt zanimljivosti - kako u tekstu, tako i na fotografijama! 

 

Tko je misteriozni grof Tremoli? Što i koga je snimio u Trogiru 1891. godine? Tko je još misteriozniji Srećko Wirk i što je on ovjekovječio? Je li Eduardo Pisa koji otvara fotografski obrt u Trogiru 1911. godine otvorio uistinu fotografski ili pak stolarski obrt? Gdje se nalazio foto atelijer Vasilija Jurjeva? A Nikole Losjakova? Što je sve u Trogiru snimio Emilio Plett? A pionir korčulanske fotografije Ernesto Jakov Furlani? Koje je prizore uhvatio Peter Naglič na svojem putovanju Dalmacijom 1935.? Što su sve otkrile fotografije iz albuma obitelji Milić? Koje su to četiri fotografije koje je snimio Ivan Dominik Garagnin - Fanfogna 30. travnja 1897.? Je li Dobroslav Russo prvi trogirski profesionalni fotograf koji je rodom iz Trogira? Koji je bio najpopularniji fotograf među Trogiranima početkom 20. stoljeća? Čuva li se u Muzeju grada Trogira i portret kojeg je snimio u literaturi spominjan, vrsni Nepoznati/Anonimni majstor? Odgovore na sva ta i na brojna druga pitanja donosi najnovije izdanje Muzeja grada Trogira - "Fotografi(ja) u Trogiru - Tko je ovjekovječio Trogir, a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine".

Knjiga autorice Maje Maljković Zelalije predstavit će se 8. studenog 2022. u 20:00 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar, a predstavit će je recenzentica dr. sc. Fani Celio Cega, ravnateljica Muzeja grada Trogira, Ljubomir Radić, kolekcionar i ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja Split, fotograf i kolekcionar Antonio Miše te sama autorica. Donosimo nekoliko fotografija objavljenih u ovoj zanimljivoj publikaciji koja na 100 stranica donosi 150 fotografija Trogira i njegovih stanovnika:

 

Trogir, 1912./13., vl. Ljubomir Radić

Antonio Jellasca, pogled na Trogir, lipanj 1891., Muzej grada Trogira

A. Carl Schuster, detalj palače Lucić, kraj 19. st., Muzej grada Trogira

Ernesto Jakov Furlani, Južna gradska vrata, poč. 20. st., vl. Darko Dragojević Šćula, zahvale Tonku Barčotu

Dragutin Karlo Stühler, S ulice, Konzervatorski odjel MKiM u Splitu

Nikola Losjakov, Riva, 1930-ih, vl. Ljubomir Radić

Dobroslav Russo i pogled na grad, vl. Nenad i Siniša Russo

Trogirani ispred lože, prije 1892., vl. Antonio Miše

Emilo Plett, 1895., Muzej grada Trogira

 

 

Vidimo se u utorak 8. studenog u 20:00 sati na predstavljanju?

FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU: Nikola Losjakov i njegov foto atelijer na trogirskoj rivi

 

Novo izdanje Muzeja grada Trogira FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU - Tko je ovjekovječio Trogir a tko Trogirane od 1850. do 1950. godine svjetlo dana bi trebalo ugledati u studenom 2022., kada će, u okviru Stivanje - proslave Dana grada Trogira i blagdana sv. Ivana Trogirskog, biti predstavljeno javnosti. U prvoj kratkoj najavi ove publikacije (vidi OVDJE) spomenuto je da u njoj autorica Maja Maljković Zelalija predstavlja više od 70 zanimljivih i raznolikih ličnosti koje su ovjekovječile grad, a uz njih predstavlja i 10 trogirskih fotografa koji su u tom stogodišnjem razdoblju djelovali u gradu!

 

 

 

Upravo danas, točno 92 godine i jedan dan nakon što je NIKOLA LOSJAKOV - jedan od tih 10 fotografa koji su djelovali na trogirskim adresama - dobio obrtni list za obavljanje fotografske djelatnosti u Trogiru, prigoda je da ga se dostojno predstavi! Prigoda je još i veća, s obzirom na to da je upravo uoči ove obljetnice trogirski fotograf i kolekcionar starih fotografija Antonio Miše u svoju privatnu zbirku uvrstio fotografiju koja je pravi dragulj za dodatno potvrđivanje istražene dokumentacije! 

 

Profesionalni fotograf Nikola Losjakov, piše Maljković Zelalija u izdanju Fotografi(ja) u Trogiru, rođen 1882., a umro 1958. godine bio je ruski emigrant. Istraživanje provedeno u Državnom arhivu u Splitu potvrđuje da mu je 25. rujna 1930. godine izdan obrtni list broj 33775 za obavljanje posla fotografa u Trogiru. Prema evidenciji, njegova je fotografska radnja bila smještena na kućnom broju 218. Autorica nadalje navodi da je, ukoliko će se zaključak izvesti prema Popisu kuća u Trogiru iz 1935. godine (koji se također čuva u Državnom arhivu u Splitu) njegova radnja bila smještena na kućnom broju 218 - u kući u vlasništvu Kandija i Sasso koja se nalazi u blizini samostana sv. Dominika. Zahvaljujući fotografiji iz zbirke Antonija Miše, sada znamo i da se fotografski atelijer Nikole Losjakova nalazio na zadnjem katu kuće smještene između crkve i samostana sv. Dominika i školske zgrade na trogirskoj rivi:

 

Što napisati nego - Hvala Antonio!

 

Više (za sada poznatih) motiva koje je Nikola Losjakov snimio u Trogiru u koji se doselio s Korčule, a iz kojeg se iselio u Split, autorica donosi u publikaciji zahvaljujući kolegama Ljubomiru Radiću, ravnatelju Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu, ujedno i vlasniku zanimljive privatne zbirke razglednica (među kojima je i jedna s Losjakovom fotografijom Trogira i nekoliko njih s otiskom Losjakova pečata!) i Tonku Barčotu iz Državnog arhiva u Dubrovniku - Sabirnog centra Korčula - Lastovo koji je Losjakovu fotografiju Trogira detektirao među arhivskim gradivom korčulanskog brodograditelja Nade Smrkinića kojeg je Sabirnom centru darovala njegova unuka Ivana Radoš.

 

Ovom prilikom, kao svojevrsni "teaser" spomenimo Losjakov portret obitelji Košćina kojeg je objavila vlasnica u facebook grupi Trogir kroz povijest, ali i jako zanimljivu fotografiju procesije/povorke preko čiovskog mosta koja je trenutno dostupna za kupnju na internetskoj stranici delcampe.net:

Obitelj Košćina: Josip (Bepo), Bogdan, Neda, Branka i Maja | Izvor: Anuska Koscina u grupi Trogir kroz povijest

 

Nikola Losjakov: procesija preko čiovskog mosta | Izvor: delcampe.net

 

Sigurni smo da ćete uživati u Losjakovim fotografijama koje će, uz više informacija o njemu i njegovom djelovanju u Trogiru, donijeti FOTOGRAFI(JA) U TROGIRU u studenom, a do tada - budite spremni za još pokoju objavu na Trogir Time Travelu koja će, nadamo se, dodatno pobuditi vaš interes za ovom publikacijom...

Autorica i ovim putem još jednom zahvaljuje Antoniju Miši, Ljubomiru Radiću i Tonku Barčotu na suradnji i kolegijalnosti prilikom provođenja istraživanja.