Zbirka Detektivka otkriva detalje istrage u slučaju "Sebastijan"

"Slučaj Sebastijan" na instagramu @trogirmuseum

Nova je godina vrijeme za nove početke! Zato širimo muzejsku djelatnost i otvaramo Muzejsku Detektivsku Agenciju - MDA "Zbirka Detektivka"! Zbirka Detektivka, direktorica i jedina zaposlenica Agencije, potpuno je fiktivna osoba koja istražuje i prikuplja dokaze o potpuno stvarnim muzejskim predmetima koji se čuvaju u zbirkama Muzeja grada Trogira, predstavljajući ih javnosti unutar istoimene rubrike na blogu trogirtimetravel.blogspot.com i pod #zbirkadetektivka na društvenim mrežama.

Zbirka Detektivka s djelatnošću počinje dana 20. siječnja 2022. otkrivajući detalje istrage u Slučaju "Sebastijan" upravo na dan kada se (nije li to baš zgodno i prigodno!) obilježava sv. Sebastijan čije ime nosi crkva s tornjem na kojemu je gradski sat, smještena na glavnom gradskom trgu u Trogiru!

 

Crkva sv. Sebastijana podignuta je 1476. godine na mjestu nekadašnjeg trijema ranosrednjovjekovne crkve sv. Marije od Trga. Trogirani su je podignuli kao zavjetnu crkvu za spas od kuge. Na njenom pročelju nalaze se tri grba: dva grba smještena su uz okulus - radi se o grbovima biskupa Giacoma Turlona i kneza Troila Malipiera, a jedan - onaj kneza Nicole Pisanija - smješten je pod kipom Krista, a pripisuje se Nikoli Firentincu. Iznad vrata nalazi se kip sv. Sebastijana, koji se pak pripisuje Andriji Alešiju, kao i dva anđela koji drže Malipierov grb.

Nastavak istrage u Slučaju Sebastijan pokazao je opravdanu sumnju na povezanost nekoliko osumnjičenih predmeta iz zbirki Muzeja grada Trogira s ovom zavjetnom crkvicom!

 

 

Osim ove slike (gore) s prikazom crkve sv. Sebastijana, grafike autora Miroslava Fritza Puovića (1887. - 1946.) koja je dio Zbirke suvremene umjetnosti Muzeja grada Trogira, istraživanje muzejskog fundusa pokazalo je da se unutar Knjižnice Garagnin - Fanfogna čuva nacrt za dva fenjera na crkvi sv. Sebastijana koji je 1886. godine izradio engleski arhitekt i povjesničar umjetnosti Tomas Graham (T. G.) Jackson (1835. - 1924.). Fenjeri nisu sačuvani i kao takvi za sada nisu predmet ove istrage.

 

 

Arheološkoj zbirci Muzeja grada Trogira pak, pripada treći osumnjičeni predmet ovog slučaja. Riječ je o kipu sv. Sebastijana koji se dovodi u vezu s Nikolom Firentincem (1418. - 1506.). Kip je postavljen unutar crkvice, na oltaru podignutom 2002. godine. Na istom oltaru nalaze se i dva anđela iz crkve sv. Ivana Krstitelja, nekoć izloženi u lapidariju Muzeja grada Trogira. Među materijalom pronađenim tijekom arheoloških istraživanja crkve sv. Sebastijana 1988. godine koji se čuva u Muzeju grada Trogira, kao predmeti u Slučaju Sebastijan posebno se ističu: zabat oltarne pregrade crkve sv. Marije s početka 9. stoljeća s natpisom zagovora Bogorodici izložen u stalnom postavu Muzeja grada Trogira te natpis – epitaf sa zagovorom Dobrom pastiru koji je po svoj prilici pripadao izvornoj grobnici sv. Ivana Trogirskog u katedrali. Osim navedenih, tu su i ulomci pilastara (stupova) prozora s urezanim križevima  koji su pripadali prvoj fazi izgradnje trogirske katedrale iz razdoblja kasne antike, odnosno 5. – 6. stoljeća, kao i ulomak masivnog helenističkog mramornog zabata koji je najvjerojatnije pripadao dekoraciji gradskog trga u razdoblju 2. – 1. stoljeća prije Krista.

 

Danas je trogirski sv. Sebastijan spomen-crkva na poginule u Domovinskom ratu, a istraživanje fotodokumentacije i katastarskih mapa pokazalo je da se u prošlosti crkvica koristila kao skladište i prodavaonica...

Mole se svi svjedoci koji imaju dodatnih saznanja, sjećanja i/li svjedočanstava o ovom konkretnom slučaju da se jave na srcu im i prstu najbližu muzejsku društvenu mrežu (Instagram, Facebook) kako bi u komentarima dali izjavu!

Credits: detective clipart PNG Designed By 嫩竺丶

Tridesetdvogodišnje 32 fotografije Kaija Kappela iz Humboldt-Universität zu Berlin

 

Prof. dr. Kai Kappel 1990. godine detaljno je fotodokumentirao trogirsku katedralu sv. Lovre. Ukupno 32 fotografije dostupne su u medijateci Instituta za umjetnost i vizualnu povijest pri Sveučilištu Humboldt - Humboldt-Universität zu Berlin. Mali izbor Kappelovih fotografija donosimo u nastavku, a cijelu kolekciju možete razgledati u visokoj rezoluciji OVDJE.

Izvor i više na Institut für Kunst- und Bildgeschichte (IKB) der Humboldt-Universität zu Berlin

 

 

 

Novosti iz prošlosti | Jedan francuski spomenik u Trogiru, Novo doba, 23. 12. 1931.

 

 "Na zapadnoj strani grada, na poljani "Batariji", medju dvjema starodrevnim kulama, diže se prama moru maleni kašteo, koji više naliči kakovom vlasteoskom glorjetu ili žrtveniku poganskog kojeg božanstva. Prolazniku upada u oči njegova konstrukcija: šest elegantnih kamenih stupova unaokolo na uzdignutom, četverouglastom podnožju nosi svaki po jedan kapitel, a sve to povezano i pokriveno kamenim, šesterokutnim krovom. Deset stepenica na pročelju vodi pod krov, medju stupove", piše Roko Slade - Šilović u tekstu pod naslovom "Jedan francuski spomenik u Trogiru" objavljenom na današnji dan prije 90 godina, 23. prosinca 1931. godine, u Novom dobu.

 

 Vjerujemo da će vam biti interesantno pročitati ga u cijelosti, stoga ga donosimo u nastavku:

Izvor: Novo doba iz Digitalne zbirke Sveučilišne knjižnice u Splitu

Zanima li vas više o Glorijetu svakako pročitajte članak iz arhive pod naslovom Uzbudljiva završnica! 'Aut' za Marmontov glorijet! | čitaj fotografiju (2) 

 

 

 

 

 

Trogirski slavuj Vinko Coce rođen je na današnji dan 1954. godine | TG kalendar

 

 

Trogirski slavuj Vinko Coce, rođen je 22. prosinca 1954. godine.

Kao trinaestogodišnjak počinje svirati klarinet u Narodnoj glazbi Trogir, kao petnaestogodišnjak počinje pjevati u kvintetu Mali kanti, a 1972. u Klapi Trogir. Nakon završenog solo pjevanja u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu, 1983. godine, postaje član zbora HNK-a u Splitu. Njegova karijera pjevača zabavne glazbe počinje 1991. godine, a pravom estradnom zvijezdom postaje nakon snimanja prvog albuma "Mirno spavaj ružo moja" 1993. godine i osvajanja Grand prixa na Splitskom festivalu s pjesmom "Sićaš li se di je lungo mare".

"Istaknuti predstavnik hrvatske glazbene umjetnosti, tenor Vinko Coce hrvatska je pjevačka legenda i vrsni interpret tradicijske i popularne dalmatinske urbane glazbe. Povijest hrvatske glazbe poznaje tek rijetke slučajeve pjevača koji su se na hrvatskoj glazbenoj sceni imali prilike okušati u više stilski različitih glazbenih žanrova i stilova (klapsko pjevanje, operno – klasično zborsko pjevanje, hrvatska zabavna dalmatinska urbana glazba) i u svakom od njih ostaviti svoj timbar, svoj prepoznatljiv trag. Lakoća intoniranja kako jednostavnih tako i zahtjevnih napjeva, arija, melodija, kao i izuzetna mediteranska muzikalnost glavne su karakteristike božanstvenog pjeva kojim je Vinko Coce slušatelja na prvu ostavljao bez daha. Taj prirodni talent kojeg samo rijetki svojim genetskim kodom naslijede, a onda u konačnici i kvalitetno prezentiraju, do samog kraja krasili su Vinkovu glazbenu karijeru.", rekao je dr. sc. Joško Ćaleta.  

Vinko Coce bio je član Hrvatske glazbene unije te je imao status slobodnog umjetnika. Bio je član komornog zbora samostana benediktinki sv. Nikole, prema njegovoj ideji u Trogiru je organizirana manifestacija "Međunarodno natjecanje mladih tenora" koja se odvijala u tvrđavi Kamerlengo od 2003. do 2006. godine, pod pokroviteljstvom predsjednika Stipe Mesića. Dobitnik je nekoliko Porina - jednog od njih, koji je danas dio Zbirke suvremene povijesti Muzeja grada Trogira, osvojio je s Klapom Trogir, drugi osvaja za najbolji album zabavne glazbe s albumom "Morska svitanja", a posthumno, 2014. godine, dobiva Porina za životno djelo.

"Dvadesetogodišnje razdoblje samostalnog djelovanja rezultiralo je brojnim uspjesima i popularizacijom njegovih pjesama, što mu je na nacionalnoj estradnoj sceni osiguralo eminentnu poziciju jednog od najznačajnijih izvođača prepoznatljivog po odabiru i interpretaciji dalmatinsko-mediteranskog, glazbeno-popularnog urbanog izričaja. Nekoliko je antologijskih skladbi koje će generacijama ostati ispjevane sa sjećanjem na njihova prva interpretatora – Da je meni s tobom kroz Pasike, Vilo moja, Ribari, Mirno spavaj ružo moja, More li, Sićaš li se, di je Lungomare… " (...) Vinko Coce je jedno veliko pjevačko ime čija je uspješna karijera ostala zabilježena na desetak albuma klapske glazbe i dvadesetak solističkih albuma, uspješnica hrvatske popularne glazbe.", zaključuje dr. sc. Ćaleta.

Vinko Coce preminuo je 27. listopada 2013.

 

 

Osam starih fotografija Trogira iz jednog mađarskog foto-arhiva

 

 Fortepan.hu online je foto-arhiv koji sadrži preko 100 000 fotografija dostupnih za pretraživanje i preuzimanje. Fortepan.hu je i najnoviji izvor na kojem smo pronašli osam zanimljivih fotografija Trogira koje ranije nismo imali priliku vidjeti! Jedna od fotografija nastala je 1960., jedna 1965., a većina - njih šest - 1978. godine. Donosimo ih u nastavku...

 

 

1960.

Fortepan - Dienes Balázs - Trogir, 1965

Fortepan - Kriss Géza - Trogir, 1978.

Fortepan - Kriss Géza - Trogir, 1978.

Fortepan - Kriss Géza - Trogir, 1978.

Fortepan - Kriss Géza - Trogir, 1978.

Fortepan - Kriss Géza - Trogir, 1978.

Fortepan - Kriss Géza - Trogir, 1978.

Na fortepan.hu nalazi se još nekoliko fotografija Trogira, no s obzirom na to da smo ih ranije objavili na facebooku i blogu, u ovom postu smo ih izostavili. Razgledajte ih OVDJE.

 

 

 

TG kalendar | 450 godina od Lepantske bitke

 

Na današnji dan, prije točno 450 godina, 7. listopada 1571. godine odvijala se Bitka kod Lepanta! Zašto se ova bitka našla u TG kalendaru, saznajte u nastavku...

Prigodni plakat detaljno razgledajte @trogirmuseum | izvor pozadinske slike:goodfreephotos.com

U Bitci kod Lepanta sudjelovala je i lađa Žena (La Donna) s trogirskom posadom na čelu sa zapovjednikom Alvizom Cippicom koja je potopila turski brod i s njega kao „ratni suvenir“ uzela pulenu u obliku pijetla! Povratkom u Trogir, Alviz Cippico postavio ju je u predvorje svoje palače - Velike palače Ćipiko - smještene u glavnoj gradskoj ulici u Trogiru. Danas se tamo nalazi odljev ove pulene (pogledaj VIDEO), a original je, kao iznimno vrijedan i zanimljiv eksponat, smješten u stalnom postavu Muzeja grada Trogira. U istom dijelu stalnog postava nalazi se i replika reljefa Nikole Firentinca s likom Alviza Cippica čiji original možete vidjeti u Maloj palači Ćipiko (smješten je uz prekrasan okvir vrata istog autora!).

Kao spomen na pobjedu kršćanske flote nad turskom u Bitci kod Lepanta utemeljen je i blagdan Gospe od Ružarija, nekoć zvan i blagdan Gospe od Pobjede. Priča kaže da je na današnji dan papa Pio V – dominikanac, pozvao sve kršćane na molitvu Molbenice u svrhu što uspješnijeg ishoda bitke. Od tada se, dakle već 450 godina na blagdan Gospe od Ružarija, u znak zahvalnosti, moli ta drevna molitva - posebno u okviru dominikanskih crkvi i samostana. U Trogiru, oltar Gospe od Ružarija nalazi se u crkvi sv. Dominika, a Gospa od Ružarija nebeska je zaštitnica ovog trogirskog dominikanskog samostana i crkve...

 

Mila Schön, poznata modna dizajnerica, rođena je u Trogiru na današnji dan prije 105 godina | TG kalendar

 

 

Mila Schön, rođena je kao Maria Carmen Nutrizio - Babić 28. rujna 1916. godine u Trogiru. Ova svjetski poznata modna dizajnerica bila je kći ljekarnika Luigija Nutrizia i Biance (r. Zečević) - žene po kojoj nekada raskošna - danas ruševna vila smještena na samom ulazu u Trogir nosi ime... Vila Bianca rodna je kuća talijanske modne dizajnerice Mile Schön rođene na današnji dan, prije 105 godina.

Obitelj Nutrizio nakon Prvog svjetskog rata odlazi iz Trogira u Trst u kojem Mila završava klasičnu gimnaziju. Potom odlazi u Milano gdje je 1939. godine upoznala Aurelia Schöna s kojim se vjenčala u Novari i s kojim je bila u braku do 1958. godine.

"Kad sam počela dizajnirati odjeću, postojale su samo obične krojačnice i butici visoke mode. Napravila sam mali atelijer, zaposlila nekoliko vrsnih radnika i počela raditi... Među bogatim milanskim damama brzo se pročulo da jedna mlada gospođa kreira profinjenu i elegantnu odjeću pa je modni atelijer Mile Schön s vremenom dobivao sve više narudžbi.

Svoju sam tvrtku nazvala MILA SCHÖN, jer mi je ime Maria zvučalo prejednostavno. Ime sam promijenila u Mila, kako me odmilja zvao moj tata. Potkraj 1964. dobila sam poziv da svoju kolekciju prikažem u Firenzi, što sam isprva odbila jer mi je upravo tada umrla majka. Moj prijatelj Giovanni Battista Giorgini svakodnevno me uvjeravao da ne smijen propustiti takvu priliku i na kraju sam popustila. Nisam niti sanjala da ću postići takvo veliki uspjej. Neuman Marcus odmah me pozvao u Ameruku i nakon dva mjeseca otišla sam u Dallas, zatim u Huston i na kraju u New York, gdje sam dala svoj prvi intervju New York Timesu te dobila nagradu Fashin Oscar for Colors.", priča Mila Schön u intervjuu s Tonkom Vulićem objavljenim u Gloriji 1994. godine.

Tijekom svoje bogate karijere odijevala je poznate klijentice poput Jacqueline Kennedy i princeze Diane, dizajnirala uniforme za Alitaliu i Iran Air, predstavnike Italije na Oplimpijskim igrama 1992... Mila Schön u modu je uvela odjeću s dva lica i bila poznata po geometrijskim komadima. Njene se kreacije čuvaju u Metropolitanu i V&A Museumu...

Umrla je 5. rujna 2008. godine, a njen modni brand i dalje živi...