Trogirske bačvarske priče, dio 2.: Korado Ostojić i Stjepan Ivačić

 

Potaknuti brojnim sjećanjima naših sugrađana u objavama na prijateljskoj nam Facebook grupi Trogir kroz povijest, odlučili smo ovu priču u nastavcima posvetiti trogirskim bačvarima. Drugi dio priče, posvećen Koradu Ostojiću i Stjepanu Ivačiću je pred vama... Nadamo se da će vam biti zanimljiv!

 

 

Tragom zapisa našeg sugrađanina dr. Fedora Sentinelle "O nekim obrtima u Trogiru - postojećim i izumrlim" (siječanj 2006.) koji glasi:

"Vinorodni kraj tražio je i mnogo bačava, pa je i bačvarstvo bilo dobro razvijeno. Ne samo da su trebale nove bačve, već je trebalo i stare, rasušene, popravljati. Stegnuti obruče, po koji promijeniti i pokoju dugu, očistiti striž.

Svakako trebam ovdje spomenuti g. Korada Ostojića "bačvarsku legendu", koji je imao svoku bačvarsku radnju u Ulici hrvatskih mučenika br. 4 (Fortin). Korado, veliki "trogirski Casanova", pripitomitelj vrana, čavki, gavrana, bio je dugo godina i glazbar trogirske Narodne glazbe. Oporučno je zatražio od svojih kolega glazbara da mu na sprovodu prigodom pogreba sviraju samo vesele valcere i polke. Čini mi se da su mu kolege glazbari ispunili želju...

Uz Korada je postojao još jedan bačvar na Čiovu, koji je imao bačvarski obrt. Zvao se Stipe Ivačić. No ni on nije više među živima.",

krenuli smo u istraživanje posljednjih trogirskih bačvara - Korada Ostojića, Stjepana Ivačića i Ive Rakijara. Dok su Korado Ostojić i Stjepan Ivačić glavna tema ovog, drugog dijela Trogirskih bačvarskih priča, o posljednjem trogirskom bačvaru - Ivi Rakijaru  više ćete moći saznati u sljedećem nastavku. Ovim putem zahvaljujemo njihovim obiteljima, posebno gđi. Mirjani Rakijar, gđi. Tončiki Ivačić i gđi. Katji Ostojić što su nam omogućile uvid u svoje obiteljske foto albume i arhive te nam fotografije i uspomene ustupile za objavu u okviru drugog i trećeg dijela Trogirskih bačvarskih priča.

 

 ~

 STJEPAN IVAČIĆ

 

Stjepan Ivačić imao je svoju bačvarsku radionicu na Čiovu. Njegova kći, Tončika ustupila nam je fotografiju svojeg oca pri radu:

Bačvar Stjepan Ivačić, Vickov

 

... kao i Obrtni list kojim Sresko načelstvo izdaje obrtno ovlaštenje za "tjeranje zanatlijskog obrta bačvara u Trogiru". Obrtni list izdan je Stjepanu Ivačiću Vickovu 5. 10. 1929. godine:

 

Obrtni list kojim se izdaje ovlaštenje za rad bačvaru Stjepanu Ivačiću

~

KORADO OSTOJIĆ

Pregledavajući sadržaj hemeroteke Muzeja grada Trogira i digitaliziranog arhiva Slobodne Dalmacije, primjetili smo da je Korado Ostojić bio česta i zanimljiva tema novinskih članaka - posebno zbog svoje ljubavi prema pticama i svojem talentu za njihovo dresiranje:

 

Slobodna Dalmacija, 21. 3. 1964.

 

Slobodna Dalmacija, 30. 3. 1966.

Slobodna Dalmacija, 28., 29. i 30. 11. 1967.

Slobodna Dalmacija, 27. 7. 1968.

Slobodna Dalmacija, 4. 2. 1974.

 

Prvi novinski spomen ovog trogirskog bačvara u dnevnom tisku bio je pak privatne prirode, a riječ je o obavijesti o vjenčanju Korada Ostojića i Milke Ljubice 24. 12. 1947. godine:

 

Njihova kći  Katja, za objavu unutar ovog članka nam je ustupila nekoliko fotografija i novinskih članaka iz obiteljske arhive. Donosimo ih u nastavku:

 

Bačvar Korado Ostojić pri radu

Bačvar Korado Ostojić pri radu ispred svoje radnje

Ispred bačvarske radnje Korada Ostojića na Fortinu

Nepoznata tiskovina, 3. 3. 1957.

Večernji list, 3. 3. 1977.

 Korado Ostojić bavio se bačvarstvom 59 godina, najprije u bačvarskoj radnji svojeg oca Jerolima, a potom, 50-ih godina 20. stoljeća otvara vlastitu radnju na istom mjestu koja je djelovala do 1980./1. godine, nakon čega bačvariju preuređuje u klub "Korado", rekla nam je Katja Ostojić.

 

Bačvarija Ostojić 1953. godine. | Lijevo sjedi Jerolim Ostojić, pored njega je sin Korado | fotografiju ustupila Katja Ostojić

 

 

 

 Nadamo se da vam je drugi dio Trogirskih bačvarskih priča bio jednako zanimljiv kao i prvi kojeg, ukoliko ste ga možda propustili, možete pročitati OVDJE. Glavni lik sljedećeg nastavka je Ivo Rakijar - posljednji trogirski bačvar... Nadamo se da ćete ostati uz nas i pratiti nas na blogu i Facebook stranicama Trogir Time Travel i Muzej grada Trogira

 

 

| Pripremila: Maja Maljković Zelalija  
| Izvori fotografija: obiteljski albumi Tončike Ivačić i Katje Ostojić
| Izvori članaka: hemeroteka Muzeja grada Trogira, digitalni arhiv Slobodne Dalmacije, obiteljska arhiva Katje Ostojić
| Literatura: Fedor Sentinella: Trogir iz mog pera

Trogirske bačvarske priče, dio 1.: 12 trogirskih bačvara s početka 20. stoljeća

 

Potaknuti brojnim sjećanjima naših sugrađana u objavama na prijateljskoj nam Facebook grupi Trogir kroz povijest, odlučili smo ovu priču u nastavcima posvetiti trogirskim bačvarima, s posebnim naglaskom na živopisnog bačvara Korada Ostojića za čiji su lik i djelo u najvećoj mjeri vezana sjećanja članova spomenute grupe. Prvi dio priče je pred vama... Nadamo se da će vam biti zanimljiv!

 

 

U popisu trgovačkih radnji i obrta u Općini Trogir pronašli smo podatke o registriranim bačvarskim radnjama i njihovim vlasnicima koji su počeli raditi do 1931. godine. 

Zapis o najranije registriranoj bačvarskoj radnji u 20. stoljeću u Trogiru datiran je 19. 10. 1903. godine, a vlasnik joj je bio Šimun Delalle. Sljedeće godine, 1904., u Trogiru su registrirani bačvari Josip Abaza (početak rada 2. 4. 1904.) te Jerolim Ostojić (početak rada 18. 5. 1904.). Upravo je bačvarija Jerolima Ostojića ona o kojoj smo uspjeli pronaći najviše fotodokumentacije, primjerice fotografiju nastalu u razdoblju od 1925. do 1939. godine njemačkog fotografa Paula W. Johna koja se čuva u Deutsche Fotothek na kojoj je vidljiv natpis "J OSTOIĆ BAČVE":

 

Fotograf: Paul W. John, snimljeno u razdoblju 1925. - 1939. | Izvor: Deutsche Fotothek

U Trogiru su početkom 20. stoljeća svoje bačvarske radnje registrirali i Vjekoslav Rubignoni 27. 7. 1908., Petar Marić 17. 12. 1909., Marko Vanjaka 19. 12. 1913., Blaž Novak 1. 7. 1921., Augustin Keržić [Karežić] 19. 12. 1924., Ljubomir Milovčić 10. 9. 1925., Vinko Pischiutli 8. 4. 1929., Stjepan Ivačić 5. 10. 1929. te Josip Marić 11. 12. 1930. Prema navedenom popisu možemo zaključiti da je početkom 20. stoljeća u Trogiru djelovalo 12 bačvarija.

U fundusu Muzeja grada Trogira, u Etnografskoj zbirci čuva se, među ostalim i bačvarski alat kojim se služio Augustin Karežić. Tako se u stalnom postavu među bačvarskim alatom može vidjeti primjerice njegova bačvarska blanja - klupa na nogama s oštricom.

Preuzeto iz Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita - o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split

S vremenom su brojne bačvarije, kao uostalom i brojne kovačke, potkivačke, postolarske, klesarske, stolarske, ... radnje nažalost prestale s radom. Prema dostupnim podatcima i sjećanjima starijih sugrađana, dulje su djelovale samo bačvarske radnje Korada Ostojića, koji je nastavio posao svojeg oca Jerolima na Fortinu te radnja Stjepana Ivačića na Čiovu.

 

Preuzeto iz Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita - o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split

 

 

Tako Fedor Sentinella navodi: "Svakako trebam ovdje spomenuti g. Korada Ostojića, "bačvarsku legendu, koji je imao svoju bačvarsku radnju u Ulici hrvatskih mučenika br 4. (Fortin). Korado, veliki "trogirski Casanova", pripitomitelj vrana, čavki, gavrana, bio je dugo godina i glazbar trogirske Narodne glazbe. Oporučno je zatražio od svojih kolega glazbara da mu na sprovodu prigodom pogreba sviraju samo vesele valcere i polke. Čini mi se da su mu kolege glazbari ispunili želju, pa su uz posmrtne marševe zasvirali i željeno. Uz Korada je postojao još jedan bačvar na Čiovu, a koji je imao bačvarski obrt. Zvao se Stipe Ivačić. No ni on više nije među živima."

 

 Bačvarska radnja legendarnog i živopisnog Korada Ostojića tema je sljedećeg nastavka Trogirskih bačvarskih priča, zato - ostanite s nama i pratite nas na Facebook stranicama Trogir Time Travel i Muzej grada Trogira

 

| Pripremila: Maja Maljković Zelalija  
| Izvori fotografija: Deutsche fotothek; Ida Jakšić i Ivana Vuković: Majka grbava, dica lipa, unučad ma´nita -
o lozi, grožđu i vinu, Etnografski muzej Split
| Literatura:  Marijan Čipčić: Društveno-političke prilike i gospodarstvo u Trogiru od 1918. do 1941. godine,
doktorski rad; Fedor Sentinella: Trogir iz mog pera

 

 

 

Nadamo se da vam je ova crtica iz trogirske povijesti bila toliko zanimljiva da ćete je podijeliti sa svojim prijateljima na društvenim mrežama: