petak, 26. travnja 2019.

Trogir Auto Show?



Ubacili smo u rikverc i vratili se u 80-e! Možda imate toliko dobar vid da, usprkos lošijoj kvaliteti fotografija, na Trogir Auto Showu koji slijedi uočite koji tada popularni model poput Fiće, Yuga 45, Spačeka, Lade, Zastave 101, možda ima tu i koji Audi 200 ili Alfa 164 ...









Čekamo vas s komentarima na facebook stranici Trogir Time Travel.




Ako vam se svidio saržaj ovog posta,
podijelite ga na društvenim mrežama:


srijeda, 17. travnja 2019.

Od bajne Batarije do Batarijo bajna u 11 fotografija


Ovo je foto-priča s povodom, koja putuje od "A bajna Batarija" do "Batarijo bajna..."
Ništa vam nije jasno? Riječ "bajna" znači "jadna", ali i "prekrasna", "čudesna", "zanosna"... 
Jasnije? 😉

Nakon početne igre riječima, vrijeme je da se prisjetimo kako je igra počela... Da se ne ponavljamo, jednostavno ćemo prebaciti loptu na sljedeći post: Otkrivamo skrivenu priču petorke s Batarije! A nogometnim rječnikom koristili smo se i u priči "Uzbudljiva završnica! Aut za Marmontov glorijet!" itekako povezanoj s našom današnjom temom...


Sada kada smo u miru ponovili gradivo, spremni smo za duele:
(Za koga navijate javite nam na facebook stranici Trogir Time Travel)



 







Tko god vaš favorit bio, pobjednik u ovom postu može biti samo jedan,
a nekako nam se čini da su svi upravo za ovo navijali:






Sjećate se kad smo rekli da je ovo foto-priča s povodom?
Pa povod je taj što se upravo danas, 17. travnja 2019. svečano otvara nedavno obnovljena Batarija...



Izvori fotografija: Muzej grada Trogira, Getty Images, Grad Trogir, European Footbal Magazine 
Autori fotografija: Ivan Turković, Gilbert M. Grosenvor, Otto Leihmann-Brockhaus, Hanno-Walter Kruft, nepoznati



Svidio vam se ovaj post?
Podijelite ga s prijateljima!



utorak, 9. travnja 2019.

Junaci Vladine ulice



Na Trogir Time Travelu najčešće kroz vrijeme putujemo slikom - fotografijom. Danas imamo sjajan povod da se u trogirske 60-e i 70-e vratimo ne samo slikom, već i riječju. Naime, sutra, u srijedu, 10. travnja u 19:00 sati u Galeriji Cate Dujšin Ribar održat će se predstavljanje knjige novinara i publicista Vlade Vurušića koji se, pod naslovom "Obala maršala Tita", prisjetio cijele živopisne galerije trogirskih likova iz navedenog razdoblja, kada je živio na navedenoj adresi, u Šegvićevoj zgradi na današnjoj Obali bana Berislavića.






 Prvi trogirski hipi Aleks, Mare - tajnica u općini, pametnija od svih gradonačelnika koji su se izmijenili, Domeniko Nesrića, Lule, nabildani delikvent Mili Gulišija, Lini Pere prozvani Clarence, baba Luce, teta Roza "arbajterica", milicajac Mile, Mali Kuzma zvani Čvičarska, mesar Buzde, tri kontese, Ludi Mate - jedan od pionira taksiranja u Trogiru, Cure, šjora Marijači, kralj trogirskih galebova Ant(oin)e, ... samo su neki od likova isprepletenih u Obali maršala Tita, knjizi koja je, kako piše Damir Pilić u današnjoj Slobodnoj "sadržajno i tematski bliska Smojinom "Malom" i "Velikom mistu", kao i Fellinijevom "Amarcordu", i koja "upisuje grad Trogir na mapu onih toponima koji su dobili uvjerljivo svjedočanstvo o svom mediteranskom duhu".



Zavirili smo u knjigu i preuzimanjem nekoliko zanimljivih ulomaka odlučili vas nagovoriti da dođete na predstavljanje knjige, da je sami poželite pročitati, ali i da sve zapisane zgode i nezgode proširite svojim vlastitim sjećanjima...







Lini Pere, zvani Clarence, te je zime "dok je bezvoljno prebirao po pustoj Batariji, u jednom rascjepu na Marmontovom spomeniku pronašao, vjerojatno još ljetos tko zna kako zaboravljenu, stiješnjenu kutiju Kenta, u čijoj je foliji bilo utaknuto 200 maraka! Valjda je neki Nijemac tamo ugurao novce da ih zaštiti prije kupanja, a poslije tko zna kako na tu kutiju zaboravio ili više nije mogao pronaći sklonište. Kako bilo da bilo, nekom se božjom providnošću Clarence jednog hladnog zimskog sutona sagnuo i iz nepoznatog razloga iščeprkao njemu još nepoznat sadržaj koji ga je potom raspametio: "Ko da mi je neki glas govorija, Pere  pogledaj tamo" - znao je prepričavati taj događaj po sto puta. Bio je toliko sretan da nije znao ni bi li to nekome kazao: velik je to novac pa bolje da šuti... Ali jezik ga je svrbio da to ispriča prvom kojeg sretne, pa je tako i bilo... već do Dnevnika svi su znali za Clarenceov dobitak. Pošto Clarence nije bio nešto radišan, ovaj mu je Božji dar otvorio nove životne perspektive i samo učvrstio stavove o radu, pa od tada sve polaže u puku sreću: stalno zagleda u sve rascjepe ne bi li pronašao još kakav zamotuljak s puno novaca... Nadao se da će netko izgubiti novčanik. Zato je bio izvan sebe kada je mali Leo pronašao izgubljeni novčanik nekog Poljaka s tri tisuće maraka i odnio ga miliciji, a onda je o Leu pisala Arena i dala mu nagradu za podvig godine. Clarence je žmirkao svojim štraločavim očima i molio Boga za još jedno takvo čudo, jer on neće bit ´taki glupi cukun, ka ti mali imbecil, da vrati novce, jer šta stranac nije pazija.´"


Foto: Nenad Gattin, 1969. | Muzej grada Trogira


"Kada sam u školskom udžbeniku iz prirode i društva imao zadatak da u okvirić upišem što piše u mom parku, ja sam, kao i većina mojih školskih kolega napisao "Herojskim sinovima grada Trogira palima u NOR-u", jer je to bio jedini natpis u mom parku, na spomeniku palim borcima. Naša se učiteljica Dinka prvo iznenadila, zatim rastužila pa se počela smijati, ali nikome nije dala minus i kazala nam da u parkovima obično piše "Ne gazi travu"."

Izvor: Muzej grada Trogira


"Drug Tito se uputio prema kuli Kamerlengo gdje mu je pripremljena marenda - mlada vlaška janjetina. Pomno se danima birala janjad u odabranim stadima po Dogradama, Ljubitovici i Boraji, s kojom je isto bilo skandala. Odabir je pao na stado lukavog Cure iz Boraje koji je, kad su došli trogirski općinari u službenom zelenom Peugeotu tražiti za Tita janjetinu, kazao: "Ako je za Tita onda evo mukte! Neću valjda Titi naplatit!" Dogovor je brzo pao. Odvezeno je desetak Curinih janjića... No, kad je Tito otišao, Cure se uputio u općinu za novcima. Otamo su ga brzo otpravili je, kazala je Marta, šefica financijskoga, da ništa ne zna o tome. Dolazio je Cure još dva puta, kara se s njima: "Vi ćete meni blago satrt, izist, a ja da plaćan! Ko je to vidija!..." Palo je puno beštimi... U žaru borbe su se Cure, tajnik općine Zvone i šofer Jerić, koji je bio poklopac svakoj općinskoj svađi i skandalu, zajapurili, radili "žmorfije" pa poslali kvragu državu i tko ju je stvorio, a u jednom trenutku i Tita, točno ispod njegove crno-bijele fotografije. - Jebenti Iruda i tebi i Titi, zapela ti janjetina u grlu, dabogda. Udavija se. Meneka si naša zajebavat, - bjesnio je stari, prkosni Cure. - I ti i Tito mi morete puvat, - sav crven u licu vikao je Zvone, a da nitko od prisutnih nije primjetio taj neprikladan termin... 
Ali nije Cure mulac. Vratio se on, ponovo, s pojačanjem, za koji dan...
...Malo je falilo da polete šake... - Pa reka si da je mukte kad je za druga Tita! - vikao je mladi sekretar. - Je, za Tita je mukte! Za Maršala! Šta san reka nisan poreka. Nisam pizda. Ali nije bome za vas! Asti, vi bi jili na račun Tite, pa bi i vi mukte. Nemere tute bit tako,  ... Titi u redu! A koliko je Maršal poija, pa nije više od jednog janjca! ..."


iz hemeroteke Muzeja grada Trogira


Kada je Juri iz Pasika, mladiću s najdužom kosom u Trogiru, uručen poziv za Ulcinj, cijeli je grad bio uzbuđen, a posebno trogirski brijači. Ošišati Juru bilo je pitanje obrtničke, cehovske časti. Toliku kosu nisu imale ni neke ženske u gradu. Kad bi Jure raspustio svoju kosu, koju je doduše prao rjeđe nego svoje izblijedjele Rifle koje je stalno nosio, babe bi se križale, cure bi zavidile, stari ljudi bi se snebivali, a mi maštali o tako dugoj kosi, tapšali ga i govorili da je isti Robert Plant...
Emisari brijača pohodili su Jurinog oca i mater nudeći svoje usluge: "Ošišaćega, biće ka nov!", a onda, dan-dva prije nego će se uputit na odsluženje, Jure je iz kuće izašao blijed i zahrvavljenih očiju. Bio je na pola puta između samoubojstva i bijega preko granice. No bilo je jasno - ide se šišati. Glas o tome pronio se gradom poput munje. Pola je popodnevne smjene škole Ivo Guina "picalo" skupa s podvornikom Kirnjom, pa su se satovi odužili jer nije imao tko zvoniti kraj sata, a nekoliko nastavnika se prošetalo da vidi to čudo jer su se godinama tukli s Jurom oko dužine, ali i čistoće kose. Jure je šutke, kao posrani golub, tjeskoban i čeznutljiv u svojoj patnji, prolazio gradom dok mu je vjetar nosio raspuštenu i svježu kosu, koju su mu netom oprale mlađe sestre. Trogirski su rokeri bili potreseni, stari partizani ironično pokazivali motima škare i radili "caka-caka", nekoliko je utučenih cura pustilo suzu, a mladići koju su nedavno odslužili vojsku, suosjećajno mu slali riječi utjehe... 
Na kraju se zaustavio pred Rajkovom brijačnicom. Izabrao je baš njega, na bijes Zulima i ostalih brijača. Kad je Jure stupio u brijačnicu nastao je muk... Toliko se ljudi natiskalo u radnju da je Rajko jedva imao mjesta za rad... Jure se nije šišao skoro četiri-pet godina, možda i koju godinu više, od onog dana kad je čuo i vidio svoje omiljene The Mamas and the Papas! A sada je zbog glupe vojske i obrane samoupravne domovine, koju mu se uopće nije branilo, trebalo uništiti sve godine truda..."


Izvor fotografija: ebay, AP



"Za njih se pričalo da su sa svojim bogatim ocem bili među rijetkima koji su pozdravili zagodnetng engleskog kralja Edwarda VIII koji je 24. kolovoza 1936., ni osam mjeseci nakon što je u siječnju postao kralj najvećeg svjetskog imperija i svega četiri mjeseca prije nego će se odreći prijestolja, u pratnji tajanstvene lady Wallis Simpson "ariva" na svojoj stometarskoj jahti The Nahlin u Trogur. Taj boravak na Jadranu bio je zlokoban za britanski Imperij. Zbunjeni i zgođušni engleski kralj i prpošna i nasmijana američka raspuštenica tada su, kažu legende, upravo s te mlađahne tri nasmijane, pristojne i staromodno ali besprijekorno odjevene kontese popili kavu na središnjoj gradskoj pijaci, kod katedrale svetog Ivana. One obučene kako i priliči kad susretneš neočekivani kraljevski par iz bajke, a oni opušteno i sportski, kralj s lulom u gubici i fotoaparatom u ruci. Navodno je uštogljene kontese, koje su vrlo često uvijek uz naklon bojažljivo izgovarale s razvučenim mekim trogirskim naglaskom "Your Majesty", tadašnji kralj i uslikao, veselo uzvikujući "Cheese!", dok je Wallis širokog osmijeha srdačno dobacila, kažu, "Oh, Eddie"."


"Svaka je uspomena vrijedna onoliko koliko se netko drugi, dalek i nepoznat u njoj pronašao, u njoj prepoznao situacije, odnose i osobe koje odmah spontano počinje razrađivati i dograđivati vlastitim uspomenama, vlastitim iskustvom", piše Ivo Žanić u pogovoru. Sigurni smo da ćete dolaskom na predstavljanje knjige Obala maršala Tita čuti, pronaći, prepoznati situacije, odnose i živopisne trogirske likove i spontano ih početi dograđivati vlastitim uspomenama...  - Ne zaboravite - Galerija Cate Dujšin Ribar, srijeda, 10. travnja 2019. u 19:00 sati!
I... "neka ništa ne brinu oni koji nisu odrasli ni na mjestu ni u vremenima na kojima je to obavio Vlado; u knjizi je sve taman i za njih...".




Nadamo se da ćete svoje uspomene podijeliti s nama u komentarima na Facebook stranici,
kao i da ćete, ukoliko vam se svidio, podijeliti ovaj post na društvenim mrežama:

utorak, 5. ožujka 2019.

Kome žvono žvoni?





Već i vrapci na grani znaju zašto zvoni Pajtunovo zvono, no ukoliko ne znate, ponovit ćemo još jednom, ovaj put onako kako je zapisano. U povodu današnjeg pokladnog utorka donosimo prijepis legende "TRIDNI", poznate i pod naslovom "TRI SESTRE" koju je zabilježio Ante Ivačić. Naravno da to nije sve... Prijepis  donosimo popraćen ulomcima iz prekrasnog stripa inspiriranog ovom legendom, koji su pod vodstvom nastavnice hrvatskog jezika Katice Belas i nastavnice likovne kulture Jasminke Slade 1996. godine izradili  tada osmaši i osmašice Osnovne škole Majstora Radovana - Jelena Buble, Mariana Bucat, Nenad Matijaš i Ana Stipčić.




Na balaturi svoje kuće u Pašikama sjedila je stara Roka i pripovijedala djevojčicama iz susjednih kuća priču o trodnevnom zvonjenju u pretposljednjoj sedmici karnevala. Djevojčice su pozorno slušale pričanje starice udišući miris kanele i geranija, što su u zemljanim loncima kitili balaturu.

"Onda su bila, djeco moja, vremena puna straha božjega i stida ljudskoga. Svaki bi se grijeh teško okajao. To se dogodilo i Pajtunovima. Njihova je kuća bila na glasu zbog bogatstva i imena. U tom domu bile su tri mlađahne sestre, jedna ljepša od druge.



ulomak naslovnice stripa "Tri sestre", ilustracija: Nenad Matijaš i Ana Stipčić




U velikoj dvorani njihove palače davale su se često gozbe i zabave. Za vrijeme karnevala tu su bili najsjajniji plesovi. I sami su guverneri i generali često prisustvovali i plesali. Tako je jednog posljednjeg dana karnevala veliki ples privukao sve što je bilo odličnijeg u gradu u njihove dvore. Tri su sestre ljepotice neprekidno plesale skrivajući lice crnim maskama. Nikada se prije toga nije dogodilo u Trogiru da se je koji ples produljio preko ponoći u Čistu srijedu. Ali te noći đavoli im ne dali mira i sestre su osamljene plesale i nakon što je zvono označilo svršetak karnevala.








Svijet, koji je prolazio obalom vidio je kako na krovu njihove kuće između biskupije i koludričkog tornja plešu vragovi s plamenovima na glavi i ulaze kroz prozore u dvoranu. Pripovijedali su oni, koji su bili na plesu, da su se za dugo vremena bili skamenili od pustog straha kad su vidjeli kako vragovi ulaze. Lijepe su Pajtunovice pobjegle u svoje odaje. Ali na veliko njihovo čudo i žalost, nijedna od njih nije mogla skinuti masku s lica. U to i gosti i vragovi odmagliše iz kuće. Iz Pajtunovih odaja čuo se plač i zapomaganje. Ukućani palili su tamjan, molili, zavjetovali se, ali sve je bilo uzaludno. Cijelu srijedu i četvrtak ujutro dolazili kod njih znanci i prijatelji, ali nitko nije mogao naći lijeka. Maske su bile tako čvrsto priljubljene te se činilo da su srasle s njihovim licem.



iz stripa "Tri sestre", ilustracija: Nenad Matijaš i Ana Stipčić, tekst: Jelena Buble i Mariana Bucat



Poslijepodne pošle su sve tri u katedralu, da se pomole i ispovjede. Sam je biskup obavio sveti čin. Iza toga čitao je biskup razne starinske molitve protiv đavolske sile i netom ih je poškropio blagoslovljenom vodom, pale su maske s njihova lica. Veliko veselje nastade među narodom u crkvi, u cijelom gradu i u Pajtunovom domu. Narod je slavio moć molitve nad sotonom. Od toga vremena u zadnjoj sedmici karnevala zvoni večernje veliko zvono, da nas sjeti kako taština i užitak mogu naškoditi duši i tijelu.



iz stripa "Tri sestre", ilustracija: Nenad Matijaš i Ana Stipčić, tekst: Jelena Buble i Mariana Bucat




Jedne su djevojčice ostale zamišljene, a druge se smiješile otkinuvši nekoliko geranija i listova kanele, uz nestašno gurkanje, išle su žurno niz stepenice, e da prije ispričaju ostalim prijateljicama priču o tridnevskom zvonjenju.



Izvori: A. Ivačić: Trogirske legende: Tridni;
D. Geić: Rječnik i gramatika Trogirskoga cakavskoga govora;
J. Buble, M. Bucat: Tri sestre, strip O. š. Majstora Radovana;
Papataz Rašpe - prvi trogirski foji o maskar
Pripremila: Maja Maljković Zelalija



Više o legendi i karnevalskim običajima u Trogiru pročitajte u jako zanimljivom članku Damira Šarca objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom "Prokletstvo Pajtunovih: Te noći đavli im nisu dali mira,  lijepim sestrama maske su srasle s licem i nastala je prava drama...: donosimo legendu o bogatoj plemićkoj obitelji iz 18. stoljeća koja je isčeznula iz Trogira" u kojem autor razgovara s prof. dr. Ivom Babićem i dr. sc. Fani Celio Cega.



Ispričajte i vi svojim prijateljima i prijateljicama
ovu trogirsku legendu dijeljenjem ovog posta na
društvenim mrežama:

petak, 22. veljače 2019.

Dogodilo se u Trogiru na današnji dan...



... ili da budemo precizniji - objavljeno je na današnji dan.

U hemeroteci - zbirci novinskih članaka Muzeja grada Trogira pronašli smo interesantan članak popraćen fotografijom A. Damjanića, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji u srijedu, 22. veljače 1989. godine:



Slobodna Dalmacija, 22. 2. 1989. | Fotografija: A. Damjanić | izvor: hemeroteka Muzeja grada Trogira


U članku pod naslovom "TROGIR PJEŠACIMA", autor I. K. navodi:

"Da bi se mogle provesti izmjene u saobraćaju, potrebno je najprije završiti izgradnju parkirališta sa 500 mjesta


TROGIR - Početkom srpnja u Trogiru će stupiti na snagu izmijenjeni režim vožnje. Da bi se moglo pristupiti prometnim promjenama, prišlo se najprije uređenju parkirališta na području Travarice, između tržnice i Doma zdravlja. Na tom parkiralištu sa 500 mjesta, čije uređenje je pri kraju, svoje mjesto će dijelom naći ona vozila koja su se do sada parkirala zapadno od Gradskog mosta i ceste što vodi do kule sv. Marka, kao i na ostalim mjestima uzduž rive do spoja sa Čiovskim mostom.
Ako se opet ne odgodi završetak radova na promjeni signalizacije i uređenju parkinga (za što nema većih razloga), od 1. srpnja bi se trebala zatvoriti cesta koja vodi tim pravcem, gdje će biti zabranjen pristup i parkiranje vozila. To znači da će od stupanja na snagu novog režima prometovanja vozači moći prelaskom Gradskog mosta nastaviti vožnju samo lijevo do Čiovskog mosta i dalje poluotokom u željenom pravcu.

Zabranom prometa u starom dijelu grada pješaci će sasvim sigurno biti zadovoljni, a ni vozači ne bi trebali negodovati, jer će se time umnogome smanjiti nepotrebne gužve i kolone, što su ih stvarala vozila kojima je na spomenutim lokacijama najmanje bilo mjesto.

Zbog oslobađanja grada od "okupacije" vozila, u Trogiru još mnogo toga treba učiniti. Osim gradnje parkinga (za što će se utrošiti milijardu dinara), treba obaviti prekrajanje horizontalne i vertikalne signalizacije."




 Članak nas je potaknuo da potražimo i pokažemo par fotografija situacije prije i poslije:


Ulomak razglednice | Muzej grada Trogira


Ulomak fotografije | zračni snimak, privatna zbirka I. Babić

   
                                                                                                                                                                                                                                       Pripremila: Maja Maljković Zelalija



Vaši komentari i "pronađi razliku" komentari dobrodošli su na








petak, 15. veljače 2019.

Što je Willi Eichbauer snimio u Trogiru 1989.?




Snimio je sjajne fotografije koje smo pronašli na njegovoj internetskoj stranici! :)
Posebno su interesantne ove s malog mosta, Fortina i pijace, zar ne?



















Podijelite ih s prijateljima...odvedite ih
na vikend putovanje u prošlost:

utorak, 29. siječnja 2019.

Na Trogir misečina pala...



Plavi, krvavi, puni, uštap, supermjesec... kakav god bio - stiže (vidi čuda!) kad padne noć, bila ona plameno crvena, tiha, laka, tamna, ... Jeste li jutarnji tip pa vam ovi prikazi Trogira na starim razglednicama izgledaju kao da je mjesec pobjegao i jutro je ili ste pak noćna ptica pa mislite da je na Trogir misečina pala?









Javite nam što mislite ispod objave na: TROGIR TIME TRAVEL



Sklapali ili ne sklapali vi oči u noći punog mjeseca, 
nadamo se da će vam se svidjeti i ove dvije fotografije noćnog Trogira:







A u petak, 1. 2. 2019.  neće pasti bilo kakva noć, već - Noć muzeja.
Provedite je u Muzeju grada muzeja, raspored događanja provjerite na poveznici: